Poštovani,

Na vašu adresu je upućeno pismo čelnih ljudi stranke Milorada Dodika (SNSD), koji su ujedno i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Pismo obiluje lažima i konstrukcijama, a među njegovim potpisnicima su i osobe koje se – kao i sam Milorad Dodik - nalaze na „crnoj listi“ SAD zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i koruptivnih aktivnosti.

U pismu se bošnjački narod, njegovi nekadašnji i sadašnji politički i vjerski predstavnici optužuju za islamski radikalizam, terorizam i antisemitizam. Takve laži o Bošnjacima srpski nacionalisti recikliraju već punih 30 godina. Ničim potkrijepljene optužbe i laži na račun Bošnjaka 90-ih godina prošlog stoljeća su bile propagandno i ideološko pogonsko gorivo Miloševićevim, Karadžićevim i Mladićevim hordama, koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu, počinile genocid u Srebrenici, sistematske masovne ratne zločine i potpuno etničko čišćenje nesrpskog stanovništva.

Zbog počinjenih zločina gotovo kompletno političko i vojno rukovodstvo Srba iz tog vremena je pravosnažno osuđeno pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Isti sud je presudio da je postojao udruženi zločinački poduhvat, u kojeg je bio uključen i zvanični Beograd. Zlo je konačno zasutavljeno NATO udarima i saradnjom bosanske i hrvatske vojske.

Armija i legalna vlada Bosne i Hercegovine, na čelu sa Alijom Izetbegovićem i njegovom strankom SDA, koje su presuđeni zločinci Karadžić i njegovi saradnici također optuživali za islamski ekstremizam, sačuvala je i odbranila civilizacijske principe na teritorijama koje je kontrolirala.

Na srpskoj, Karadžićevoj strani postoji presuđeni udruženi zločinački poduhvat, sistematski ratni zločini i počinjeni genocid, protjerani Bošnjaci i Hrvati, koncentracioni logori, više od 1.000 masovnih grobnica, masovna silovanja ,porušene sve muslimanske i katoličke bogomolje...

Na bosanskoj, Izetbegovićevoj strani, koju su uglavnom činili Bošnjaci, ali i bh. patriote iz drugih naroda, nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata, zločini nad drugim narodima su sistematski sprječavani - čak i u opkoljenom Sarajevu, nije bilo masovnog protjerivanja pravoslavaca i katolika, sačuvan je multietnički bosanski karakter i sve pravoslavne, katoličke i jevrejske bogomolje...

To je prepoznato i u demokratskom svijetu. Karadžić i njegovi saradnici su kao presuđeni ratni zločinci završili na dugogodišnjim robijama. Izetbegović je ostao upamćen kao čovjek mira, koji je i u nemogućim uvjetima agresije, iz opkoljenog Sarajeva, branio univerzalne vrijednosti, pa je za doprinos miru i i unaprjeđenju demokratije nagrađivan, uz ostalo, međunarodnim priznanjem za demokratiju Centra za demokratiju u Washingtonu, nagradom za Svjetski ličnost godine u izboru španskog lista El Mundo, priznanjem Foruma Crans Montana za razvoj demokratije itd.

Politiku koju je u ratu oličavao Radovan Karadžić, u miru oličava Milorad Dodik. Ta politika je već decenijama jedini stvarni problem Bosne i Hercegovine, ali i cijelog regiona. Milorad Dodik je odgovoran za zastoj reformskih procesa koji su vodili članstvu Bosne i Hercegovine u NATO savezu i Evropskoj uniji, odgovoran je za permanentnu krizu koja je unazadila ekonomski oporavak zemlje. On je dodijelio odlikovanje Radovanu Karadžiću nakon što je Karadžić osuđen za genocid, on je dodijelio odlikovanje Vladmiru Putinu nakon što je Rusija pokrenula brutalnu agresiju na Ukrajinu.

Milorad Dodik, želeći u miru ostvariti Karadžićeve ratne ciljeve, otvoreno nasrće na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, njene institucije i prijeti secesijom dijela teritorije Bosne i Hercegovine; opstruira Dejtonski mirovni sporazum čime prijeti miru i stabilnosti; na dnevnoj bazi vrijeđa Visokog predstavnika za BiH Nijemca Christiana Schmidta i osporava njegove odluke, zbog čega mu se sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine; vrijeđa i omalovažava diplomatske predstavnike SAD, Velike Britanije i drugih zapadnih zemalja; otvoreno podržava agresiju Rusije na Ukrajinu i predstavlja glavnog balkanskog saradnika ruskog režima Vladimira Putina, s kojim se često sastaje; sarađuje sa ruskim paravojnim formacijama; podržava i ohrabruje srpske ekstremističke pokrete koji su u bliskoj vezi s Rusijom; negira presude međunarodnih sudova i genocid nad Bošnjacima; glorifikuje presuđene ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića; vrijeđa Bošnjake kao narod i njihovu religiju; ugrožava demokratiju i slobodu medija...

Dok rade sve ovo, Dodik i njegovi saradnici skreću pažnju optužujući bošnjačke političke i vjerske predstavnike za islamski radikalizam i terorizam. Identično onome što su radili i Karadžić i njegovi saradnici prema Aliji Izetbegoviću.

Neutemeljenim optužbama i lažima na račun Bošnjaka i ostalih bh. prodržavnih političkih snaga, koje su suprotstavljajući se svakom obliku ekstremizma ostale na liniji demokratskih vrijednosti i zapadnih evropskih standarda, Dodik želi oslabiti našu poziciju u međunarodnim okvirima. Istovremeno pokušava pronaći alibi za svoje antidemorkatske i necivilizacijske postupke, koji ne samo da usporavaju razvoj Bosne i Hercegovine, već prijete i da ugroze njenu stabilnost i mir.
Sve ovo, kao i Karadžić, radi „u ime srpskog naroda“.

Radovan Karadžić nije zaustavljen na vrijeme, i to je imalo strašne, krvave posljedice. Nadamo se da Dodik hoće biti zaustavljen.