Haris Šabanović rođen je u Mostaru 1990. godine. Osnovnu i srednju školu završio je kao učenik generacije. Završio je Ekonomski fakultet Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Bio je koordinator za rad Info servisa za mlade Medžlisa IZ Mostar, predsjednik Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, član Senata Univerziteta, predsjednik Asocijacije mladih SDA HNK od 2015. do 2020. Trenutno je predsjednik Asocijacije mladih SDA BiH, član Predsjedništva i Glavnog odbora SDA BiH. Član je Generalne skupštine ICYF (Islamic Conference Youth Forum) sa sjedištem u Istanbulu. Šabanović za Stav govori o stanju u Mostaru i Hercegovini tokom proteklih desetljeća, o postignutom političkom dogovoru o omogućavanju izbora u Mostaru, o perspektivi mladih ljudi u BiH…
STAV: U ljeto 1993. godine bili ste s porodicom zatočeni u jednom od logora tzv. Herceg‑Bosne i protjerani iz svog doma. Kao društveno angažirani Mostarac s vremenskim odmakom od skoro 30 godina, kako gledate na ratna dešavanja koja ste i Vi i Vaša porodica osjetili na svojoj koži, a čije se posljedice u Mostaru i Hercegovini još osjećaju?
ŠABANOVIĆ: Mislim da nema čovjeka, svjesno ne isključujući nijedan narod ni vjersku grupaciju, u Hercegovini ili srednjoj Bosni koji taj pokušaj paradržavne tvorevine nije na neki način osjetio na svojoj koži. Kada to sve pogledate s ove distance, to je i hrvatskom narodu kao nosiocu tog projekta nanijelo nemjerljivu štetu, te će zbog toga zanavijek biti označeni kao neko ko je stajao iza nečega što su sud i historija okarakterizirali kao udruženi zločinački poduhvat, što zbog toga što dobar dio današnjeg hrvatskog političkog tijela u Bosni i Hercegovini živi u nekoj tihoj patnji i čežnji za tim propalim necivilizacijskim projektom, ili pak ne smije javno da se odrekne tekovina istog. Ipak, najveću istinsku štetu osjetili su Bošnjaci. Bio sam dijete te 1993. godine pa se tog dijela iz logora skoro da i ne sjećam, osim po pričama majke i rahmetli nene, otac nije bio s nama jer je od ranije bio u Armiji RBiH. Pustili su žene i djecu kasnije da idu dalje prema slobodnim teritorijama koje su bile pod kontrolom Armije RBiH. Mi danas živimo te reperkusije, psihološke, moralne, političke, zbog tog pokušaja Herceg-Bosne. Danas imate masu glasnika koji na sva zvona brane taj projekt, da je to bio način da se zaštiti hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Riječ je o klasičnoj zamjeni teza i nečem puno gorem, a to je falsifikacija historije, izjednačavanje žrtve i agresora!
STAV: Zašto ste se uopće odlučili za SDA i njenu omladinsku organizaciju?
ŠABANOVIĆ: Danas postoji opća kriza svijesti kada je riječ o politici pa se trebate svojski namučiti da ljudima objasnite da imate ideale i da ste u nekom projektu zbog njih i da istinski vjerujete da će rad na tom polju doprinijeti općoj društvenoj koristi. Kada imate 18 ili 19 godina, ili koju godinu više, kada ste u nekoj fazi psihološkog i filozofskog sazrijevanja, nešto najbolje što neko može da uradi za vas jeste da vam da Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića, naročito ako ste malo buntovnijeg i radišnijeg duha. Kod mene je to više bio splet okolnosti da sam tada bukvalno naletio na to djelo i prihvatio ga kao nešto meni slično, nešto s čim se mogu identificirati. Politički pluralizam kao glavno obilježje demokratskog sistema pozitivna je stvar koja podrazumijeva i uvažava ljudske i karakterne različitosti i afinitete, ne bi valjalo da živimo u jednoumlju. Ja sam se tako tada kao jedva punoljetna osoba prepoznao i suživio s tom ideologijom, iako mi tada nije bilo ni na kraj pameti da će to jednog dana biti moja profesionalna okupacija. S vremenom, kako je moj politički i društveni angažman postajao intenzivniji, bolje sam razumijevao zanat zvani politika, te danas svoj poziv ni najmanje ne smatram hobijem, nego vrlo odgovornim preuzetim emanetom kojem valja čista obraza odgovoriti.
STAV: Kažite nam nešto više o periodu kada ste bili aktivan član Info servisa za mlade Mostar, zatim Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić”, pa na koncu i član i predsjednik Asocijacije mladih SDA. Jeste li kroz sav ovaj period Vašeg djelovanja uviđali da pozitivno utječete na određene promjene koje su se dešavale unutar SDA, kao i u cijelom bosanskohercegovačkom društvu?
ŠABANOVIĆ: To su posebne faze života i svaka ima svoju specifičnost. U Mostaru smo početkom 2010. organizirali Info servis za mlade Medžlisa IZ Mostar, nešto slično današnjoj “Mreži mladih”. Okupljali smo mlade aktiviste, radili društveno-korisne projekte, okupljali omladinu, i to je stvarno polučilo rezultate. Uistinu me veseli kada vidim da danas ta ista organizacija radi na istim principima omladinskog aktivizma i altruizma, iako je prošlo više od 10 godina. Organizacije se moraju graditi s idejom, vizijom i zajedničkim ciljem, a ne oko pojedinaca. Kada se organizacije grade oko pojedinca, u startu ste im ograničili i perspektivu i rok trajanja. Zato je SDA svoj put nastavila i nakon preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, iako se radilo o izuzetnom pojedincu. On je organizaciju gradio da radi i da bude na službi svojoj zemlji i svom narodu. Univerzitet “Džemal Bijedić” živi svoju sudbinu na jedan specifičan način, ostavši bez svojih prostorija i kampusa još jednom otimačinom tih ratnih godina, gdje je 1993. godine sve to preuzelo Mostarsko sveučilište.
Dugo je trebalo Univerzitetu da stane na noge, kulminacija je, mislim, bila upravo 2013. godine, kada je Univerzitet “Džemal Bijedić” bio na koljenima, a destruktivne sile uporno i strpljivo izvršavale misiju gašenja te institucije. Univerzitet je bio bez zvaničnog osnivača, redovnog finansiranja, bez procesa integracije… Tada sam organizirao vrlo ozbiljne proteste protiv Vlade HNK i resornog ministarstva, koji su vrlo brzo polučili rezultate. Imam dojam da niko tada nije vjerovao da se studenti mogu organizirati, da imaju svijest i da kažu da neće dozvoliti poigravanja sa svojim Univerzitetom. Da ne bude zabune, i moja SDA je tada participirala u izvršnoj vlasti, upravo je resorni ministar bio iz redova SDA, ali kada nešto ne valja – ne valja, to se mora reći i protiv toga se mora ustati.
STAV: Da li je zaista važno da mladi ljudi u Bosni i Hercegovini učestvuju u političkim procesima? Šta treba biti presudno pri njihovom odabiru u vremenu kada se na političkoj sceni pojavljuje veliki broj stranaka, a svaka od njih nudi “temeljite promjene”?
ŠABANOVIĆ: Bosna i Hercegovina, republika bivše Jugoslavije, ali i zemlja s milenijskom historijom, smještena je na Balkanu, u 21. stoljeću, tu žive tri konstitutivna naroda, sve brojnija građanska opcija… Kada ovako poredate, samo vam se nameće koliko je bitno da se mladi ljudi uključe u procese i uzmu stvar u svoje ruke kada je riječ o procesima koji ih se tiču, a vjerujte da nas se većina tih procesa dotiče. Bez toga, nemamo šansu riješiti one krucijalne muke mladog čovjeka na Balkanu, pa i u BiH – zaposlenost, obrazovanje, odlazak mladih… Mislim da je tu ključni moment energija i stvar koja treba biti jezičak na vagi da te stvari krenu u jednom drugom pravcu – pozitivna, dobro usmjerena energija koja je svojstvena mladom čovjeku. Živimo u demokratskom društvu, gdje se promjene po definiciji donose demokratskim putem, kroz izbore i organe vlasti. I to treba poštovati. Mnogo ljudi se duboko trudi da nam ogadi i obezvrijedi ovo što imamo, da predstavi apatiju kao jedno hronično i bezizlazno stanje, s čim se ja duboko ljudski i filozofski ne slažem. Imamo mi itekako za šta da se borimo i mislim da ćemo pobijediti.
Ako pitate po kojem kriteriju da biraju politički put kojim idu ti mladi ljudi, mišljenja sam da ona stara teoretska definicija podjele politike na lijevo i desno, na konzervativne, liberalne ili socijaldemokratske politike više ne postoji, bar ne u nekoj prvoj interakciji. Mislim da je to i svijet prepoznao, pa je prva podjela koja se nameće u političkom svijetu, ona na realne i populističke politike. Ovo je danas u svijetu veliki problem, od Marine Le Pen u Francuskoj, Orbana u Mađarskoj, Wildersa u Holandiji. Te politike svjesno unose razdor u društvo predstavljajući se kao ekskluzivni predstavnik naroda, dok društvo predstavlja kao antagonizam između “korumpiranih elita” i “običnog naroda”. Kada vidim ovu definiciju, svaki put mi se pred očima pojavi veliki broj učesnika političkog života u BiH, pojedinaca i partija, što uistinu predstavlja opasnu pojavu.
SDA danas prolazi transformaciju s predsjednikom Bakirom Izetbegovićem na čelu. Riješila se nekih teških balasta koji su joj, istini za volju, udarali i na obraz i na integritet, i doživljava modernizaciju i ono često spomenuto “čišćenje” za koje nas mediji uglavnom pitaju. Ja volim i cijenim SDA zbog tri stvari. Prvo, to je stranka koja ima ideju, nije stranka jednog lica niti joj je to svrha. Drugo, skoro sve dobro u Bosni i Hercegovini u proteklih 30 godina zasluga je SDA i njenih funkcionera. Treće, to je stranka koja zna šta Bosni i Hercegovini treba i koja će joj donijeti nove pobjede.
STAV: Ove se sedmice konačno riješilo svih proteklih godina nerješivo “pitanje Mostara”. Koji je Vaš komentar na postignuti dogovor i da li se, prema Vašem mišljenju, ovoliko dugo na njega moralo čekati?
ŠABANOVIĆ: Naravno da se nije moralo ovoliko čekati. Da je sreće, ne bi bilo ni razmimoilaženja uopće. Ali to je Bosna i Hercegovina 21. stoljeća. Uloga bošnjačke politike je tu vrlo nezahvalna. Treba braniti integritet države, voditi državu naprijed, neumorno raditi na svemu ovome ne gubeći strpljenje, jer dok vi to radite, ozbiljne strukture rade sve što mogu da te procese zaustave. Ipak, dogovor za provođenje izbora u Mostaru treba gledati u pozitivnom svjetlu jer to stvarno i jeste. Mostar je imao poseban status u Vašingtonskom i Dejtonskom mirovnom sporazumu. Dobar koncept razvoja Mostara ponudio je Hans Koschnick, evropski povjerenik u Mostaru, još 1996. godine, ali to tada nije odgovaralo HDZ-u i njihovom viđenju grada. Općine su se razvijale do 2004. godine odlično, kada je Paddy Ashdown kao visoki predstavnik nametnuo Statut koji je Mostar vratio unazad, statut koji je još aktuelan. Nažalost, Mostar nije mogao bez međunarodne zajednice, koja je često nijemo i pasivno gledala te opstrukcije. Mostar se ovim činom vraća, najiskrenije rečeno, u normalne okvire, zakonske okvire, a pobjednik ove priče jesu građani Mostara.
STAV: Šta Asocijacija mladih SDA (AM SDA) treba da bude u narednom periodu i po čemu će se razlikovati od drugih omladinskih organizacija ili prethodnih saziva AM SDA?
ŠABANOVIĆ: Asocijacija mladih je nasljednica MOS-a (Muslimanskog omladinskog saveza). Ove godine obilježavamo 30 godina postojanja Asocijacije, tj. MOS-a. To je organizacija koja ime temelje, historiju, veliki broj današnjih funkcionera SDA prošli su redove AM SDA. Ipak, neka druga vremena su pred nama. Vidim da postoje velika očekivanja od nas, i to me veseli. To je znak da ljudi vide nešto u nama, pa čak i oni koji nas ne vole, kritikuju i napadaju. Da smo slabi i neozbiljni, ne bismo nikome bili zanimljivi. Imam jasnu viziju šta ova organizacija treba da bude i šta da radi za 3 mjeseca, ali i za 3 godine. Mi moramo formirati buduće državnike koji će voditi Bosnu i Hercegovinu, konstantno ih educirati, ohrabrivati, usmjeravati. Ova zemlja ima zlatne momke i djevojke koje treba samo malo pogurati u pravom smjeru i oni će znati šta da rade. Bavit ćemo se zagovaračkom politikom, kreirati zakonska rješenja koja su potrebna mladim ljudima, osnaživati politike prema mladima na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, s naglaskom na povratničke sredine. Formirat ćemo naš klub mladih zastupnika i vijećnika SDA radi bolje komunikacije i prohodnosti tih inicijativa. Vodit ćemo računa i o našoj historiji, ne dopuštajući da bitne stvari padnu u zaborav. Radit ćemo na prepoznatljivosti u međunarodnim okvirima. Želim da postanemo bitan segment u radu YEPP-a (omladina Evropske narodne stranke), intenzivno sarađujući s partijama članicama, ne zaboravljajući naše prijatelje u regiji i na istoku. Saradnju s našim partnerima poput Fondacije “Konrad Adenauer”, Instituta “Robert Schuman”, IRI, NDI, EDS želimo dići na viši nivo, to su izuzetne organizacije koje imaju moje velike simpatije i zahvalnost za sve dosad urađeno za Asocijaciju mladih SDA. Ukratko, želim da AM SDA u političkom organiziranju omladine bude brend i uopće ne sumnjam da ćemo to postići. U Povjereništvu AM SDA BiH imam odličan tim koji ovo može napraviti. Ko misli u ovom poslu da nešto može sam ili ne razumije ovaj posao ili nema najbolje namjere.
STAV: Znamo da je odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine jedan od stalnih problema s kojim se naše društvo suočava. Šta Asocijacija mladih SDA može ponuditi i uraditi da se ovo pitanje promijeni i da se mladi ljudi zadrže u BiH?
ŠABANOVIĆ: U ovom je poslu to možda najteže pitanje koje vam neko može postaviti i od kojeg većina ljudi u ovom poslu bježi, osim kada ste opozicija, pa je tako najlakše kupiti jeftine političke poene na ozbiljnom problemu koji traži angažman svih aktera društvenog i političkog života. Ipak, ja nisam došao da se bavim ovim poslom da bih poltronski ili karijeristički gradio lični put već da uistinu pokušam šta napraviti. Na prvoj sjednici Predsjedništva AM SDA delegirao sam ovu temu, rekavši da nemamo alibi da bježimo od ove teme i da ćemo se ozbiljno pozabaviti ovim problemom. Prvo moramo riješiti probleme i prepreke koje nam stoje na putu, donijeti nove zakonske regulative koje će olakšati poslovanje i zapošljavanje, urediti i modernizirati obrazovni sistem, graditi jači zdravstveni sistem, i tu nam treba iskren i konkretan doprinos svih aktera političkog sistema BiH, naročito mladih ljudi u tom sistemu. Drugi segment ovog problema malo je drugačiji, nije opipljiv, i mene poprilično iritira jer si određeni centri medijske i političke moći daju za pravo kreirati apatično i depresivno društvo, koje nema ni šansu za poboljšanje ni za bolje sutra, ne dajući milimetra prostora pozitivnim stvarima i procesima koji se dešavaju na tlu BiH. Nemamo alibi da stojimo po strani i gledamo to, niti će to tako biti, bez obzira na to koliko ozbiljni oponenti stajali s druge strane. Morat ćemo se istovremeno baviti s oba ova segmenta jer je evidentno da ti centri moći devalviraju i poništavaju svaki napredak koji se napravi.
STAV: Gdje vidite Bosnu i Hercegovinu za 5-10 godina?
ŠABANOVIĆ: Nadam se blizu Evropske unije i na tom putu već kao član NATO-a. Vidim je kao bogatiju zemlju, razvijeniju, sigurniju. Bosna i Hercegovina je zemlja s bezbroj potencijala koje trebamo efikasnije koristiti. Neće nam glavna prednost za strane investicije biti jeftina radna snaga, nego pametna industrija, mobilan sektor malih i srednjih preduzeća i liberalnije tržište, jer mi to možemo. U mojoj viziji svakako je tu i obrazovanje i zdravstvo na državnom nivou. Sve ovo dođu kao neke lijepe želje, ali ovo je neupitna budućnost Bosne i Hercegovine, samo ne znam koliko će vremena trebati da dođemo do toga. No neupitno je da će se ovo desiti, a oni koji ruše ovakve procese mogu to samo usporiti, i to privremeno, a nikako zaustaviti.
STAV
