Čelnici Trojke u paralelnoj stvarnosti, kao da je neko drugi postigao dogovor u Laktašima a ne oni

Iznimno važnu posjetu pomoćnika državnog sekretara SAD Jamesa O'Briena i visoke delegacije NATO saveza, njihovu podršku Bosni i Hercegovini i poruke o državnoj imovini, Ustavnom sudu BiH, Izbornom zakonu, NATO putu i Južnoj gasnoj interkonekciji, čelnici stranaka Trojke diletantski pokušavaju iskoristiti u dnevno-političke svrhe, vrijeđajući inteligenciju građanima. 

 

Iako su već duže od godinu na vlasti, iako snose punu odgovornost za stanje u državi, čelnici Trojke pažnju javnosti sa svoje nekompetentnosti i promašaja prozirnim spinovima nastoje usmjeriti na opoziciju, ponavljanjem bajatih izmišljotina.

 

Predsjednici SDP-a, NIP-a i NS-a kao da žive u paralelnoj stvarnosti, kao da nisu dio vladajuće koalicije sa SNSD-om i HDZ-om, i kao da se upućene poruke stranih zvaničnika ne odnose na njih. 

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, postigla katastrofalni dogovor u Laktašima, i kao da su američki zvaničnici pohvalili a ne žestoko kritikovali taj sporazum.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, pristala da sa Dodikom i Čovićem pregovara o Ustavnom sudu BiH i odlasku međunarodnih sudija.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, iz koalicionog sporazuma sa SNSD-om i HDZ-om izbrisala NATO put naše zemlje, i kao da je neko drugi a ne oni propustio da pošalje Program reformi u okviru Akcionog plana za članstvo u NATO-u za 2023. godinu, što je bivša vlast činila četiri godine zaredom.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, dogovorom iz Laktaša odgodio usvajanje u Parlamentu ili nametanje od strane Visokog predstavnika izmjena Izbornog zakona o fer i poštenim izborima.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, propustila da u Vijeću ministara donese odluku o Južnoj gasnoj interkonekciji i u dogovoru sa HDZ-om povuče iz parlamentarne procedure u Federalnom parlamentu zakon koji je već bio usvojen u Zastupničkom domu.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, pristala da razgovara o izmjenama Izbornog zakona bez promjene Ustava i implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, izabrala Marinka Čavaru, koji je na „crnoj listi“ SAD za predsjedavajućeg jednog doma Parlamenta BiH. 

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, u Federaciji formirala vlast sa PDA Mirsada Kukića, koji je također na „crnoj listi“ SAD. 

 

Kao da je neko drugi, a ne Nermin Nikšić, državnu imovinu uporedio sa „nekom tamo njivom“.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, privatne i stranačke interese Milorada Dodika stavio iznad interesa države omogućivši njegovom kumu da za basnoslovan iznos proda zgradu Upravi za indirektno oporezivanje, što nije uspijevao godinama u vrijeme bivše vlasti.

 

Kao da je neko drugi, a ne Elemedin Konaković, požurio da postigne dogovor u Laktašima nekoliko dana nakon što mu je Dodik zaprijetio da će objaviti informacije o njegovim vezama sa narko-kartelom.

 

Kao da je neko drugi, a ne Trojka, stranačke interesa HDZ-a stavio iznad interesa države uporno pokušavajući da u Ustavni sud BiH imenuje Marina Vukoju.

 

Kao da je neko drugi, a ne Edin Forto, privatne interese Dragana Čovića stavio iznad državnih, omogućivši njegovom zetu doživotni mandat u državnoj instituciji BHANSA.

 

Nabrojani i niz drugih poteza Trojke, kao i samo saopćenje nakon posjeta važnih međunarodnih zvaničnika, na najbolji način potcrtavaju njihovo neznanje, nesposobnost i diletanstki odnos prema interesima države, ali i u odnosima sa partnerima iz SNSD-a i HDZ-a.