U ovdašnjem javnom prostoru neprestano se smjenjuju važne teme, vode političke rasprave i borbe o čijem ishodu ovisi budućnost Bosne i Hercegovine. Ovi dugotrajni i iscrpljujući procesi budnim drže one patriotske snage čija državotvorna politika nema konkurenciju. Preostala većina političkih sudionika raspusno planduje u hladovini sopstvene ideološke i programske ograničenosti, uvijek spremni da trivijalne teme poput odvoza smeća učine gorućim političkim pitanjem.
Da je mudrost šutjeti o onome o čemu se ne može pametno govoriti napokon je shvatio i Elmedin Konaković. Nakon što su njegova analitička proklizavanja uzrokovala lavinu osuđujućih reakcija, čini se kako se napokon odrekao svojih šašavih kvazidržavničkih tumačenja.
Dolazak novog visokog predstavnika, ustavne promjene, sudske odluke u pogledu Zakona o zastavi ili koncesijama, zabrana negiranja genocida i druge esencijalno važne teme, naprosto nisu u dometu svadljive političke neznalice i osionog amatera kakav je Konaković.
Stiješnjen u procijepu između vlastitih javnih blamaža kojima podriva svoju frankenštajnsku koaliciju i očajničkog plediranja na mjesto prvog u Bošnjaka, Konaković se ponovo povlači u prostor kojim vlada neprikosnoveno, a to je blatnjava arena lokalnih dnevnopolitičkih zaglupljivanja. Genetička predodređenost, seksizam, umišljena komunalna urota, opsesije i lični antagonizmi, te prepoznatljiva opća teoretičarska praksa, odlike su političke komunikacije na koju nas nažalost navikava Konaković.
Ove neinteligentne nepodopštine ipak su manje škodljive od njegovih kvazidržavničkih opservacija kojima aplaudiraju neprijatelji Bosne i Hercegovine, zato njegova šutnja dolazi u pravo vrijeme.
Za onoga koji ne zna šta čini, šutnja i jeste najbolja odluka!
Asocijacija mladih SDA
