Osuđujuća presuda komandantu Trećeg korpusa Armije RBiH Sakibu Mahmuljinu nije zadovoljenje pravde.
General Mahmuljin nije naredio, ni izvršio zločin - niti je to utvrđeno u ovoj presudi - i nikada se neće moći porediti sa generalima Vojske RS i HVO-a koji su naređivali, organizirali i činjenjem kroz udružene zločinačke poduhvate izvršavali masovna ubistva, poput genocida u Srebrenici, zločina u Vlasenici, Prijedoru, Sanskom Mostu, ili masakra u Ahmićima.
Presuda od osam godina zatvora za nesprečavanje tuđih zločina, a na osnovu upitnih tvrdnji o nadređenosti izvršiocima zločina, predstavlja nepravednu kaznu. Podsjećamo, primjera radi, da su komandanti bataljona Zvorničke brigade Srećko Aćimović i Ostoja Stanišić za svjesno pomaganje pogubljenja 3.000 Bošnjaka u Kozluku i Petkovcima, u okviru genocida u Srebrenica, osuđeni pred Sudom BiH na manje kazne, sedam i pet godina.
Očigledno je da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine selektivno pristupa procesuiranju i krivičnom gonjenju za ratne zločine.
Ne može se drugačije objasniti da Tužilaštvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu protiv direktnih izvršilaca zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva, da je dopustilo bijeg osumnjičenog za genocid u Srebrenici Momira Savčića, te da godinama ne podiže optužnice protiv oficira HVO-a i VRS-a za izvršenje i naređivanje masovnih zločina, dok sistemi progoni visoke oficire ARBiH za nesprečavanje zločina.
