Milorad Dodik tokom rata je bio član tzv. Skupštine RS u kojoj je osmišljen i najavljen genocid nad Bošnjacima, slijedeći strateške odluke te skupštine koje su značile genocid.
Kada je Ratko Mladić na toj skupštini 12. maja 1992. kazao da „šest tačaka koje se trebaju provesti u stvaranju Republike Srpske znače genocid“, Dodik ne samo da nije digao glas protiv najave genocida, već je legitimizirao čitav taj projekat, jednako kao što sada slavi naslijeđe genocida i najvećih balkanskih koljača kao što je Ratko Mladić.
Za razliku od Dodika, koji nema čime da se diči jer je svojim ratnim angažmanom učestvovao, na širem planu, u genocidnoj politici, predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je časno i pošteno branio svoju državu, u skladu sa zakonima države BiH i međunarodnog prava.
Na kraju, Milorad Dodik mora znati da, kada Karadžić i Mladić sa svom armadom JNA nisu uspjeli uništiti Bosnu i Hercegovinu, neće ni on sa svojom šakom jada, a jedino što će mu se sigurno desiti ako pokuša takvo nešto jeste da će polomiti zube i završiti na smetljištu historije.
