Vijesti / Intervjui

Zvizdić: Dodik djelovanjem "ispod radara" pokušava eutanazirati državne institucije

Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH i potpredsjednik SDA ocijenjujući aktuelnu političku situaciju kazao je da su, u vremenu najvećeg globalnog i domaćeg zdravstvenog i ekonomskog izazova u posljednjih sto godina uzrokovanog koronavirusom, na političkoj sceni BiH umjesto povećanog nivoa zajedništva i solidarnosti primjetni ciljani pokušaji permanentne blokade, osporavanja i minimiziranja ustavnih nadležnosti države.

Objavljeno: 19.04.2020. u 16:12

On u intervjuu za Klix.ba navodi da se radi o perfidnoj namjeri da se, kada sve ovo prođe, "problematizira" funkcionalnost državnih organa i efikasnost njihove uloge u obuzdavanju širenja koronavirusa, zaštiti i jačanju javnog zdravstva i preveniranju i saniranju ekonomskih posljedica.

Na šta i na koga konkretno mislite?

Riječ je o vrlo opasnom projektu koji se u vremenu krize vodi "ispod radara", kojem je ponovo na čelu, sudeći po njegovim zadnjim izjavama, član Predsjedništva BiH, gospodin Milorad Dodik, a čiji je cilj osporavanje državnih kapaciteta BiH, jačanje etnocentričnih i separatističkih ideja koje izazivaju opravdan strah kod svih građana koji vole BiH i ponovno sijanje tragikomične iluzije da je bh. entitet RS "država“.

Dodikova izjava da se 'BiH u ovoj krizi pokazala suvišnom i da je pitanje njene budućnosti poslije završetka pandemije', predstavlja institucionalni govor mržnje i nastavak antidržavnog i secesionističkog djelovanja utemeljenog na moralno i politički propalom velikodržavnom i hegemonističkom projektu iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Možda je za aktuelnu političku i sigurnosnu situaciju, najvažnija činjenica da takva antibosanska aktivnost predstavlja srž 'projektnog zadatka' eutanizacije državnih institucija kojima, u jeku krize, pravo na rad i djelovanje onemogućavaju upravo oni koji kritikuju državu, a koji bi trebali biti pokretači i kreatori svih aktivnosti na nivou i ispred BiH.

Zbog toga u ovome vremenu, više nego ikada, moramo odbaciti anticivilizacijsko i fašisoidno geslo da se ne može živjeti zajedno, jačati svijest o BiH kao nedjeljivom državnom i društvenom biću, i dodatno učvrstiti našu nepokolebljivu opredijeljenost za punopravnim članstvom u EU i NATO savezu.

Sjednica Predstavničkog doma zakazana je za 28. april. Nakon odluke pojavile su su se određene kritike iz opozicije. Kako na njih gledate budući da ovaj dom dugo nije zasjedao?

Ja sam zagovornik održavanja sjednica Predstavničkog doma PS BIH, imajući u vidu činjenicu da PD broji 42 zastupnika i da imamo salu sa skoro 600 mjesta, što znači da bi mogli u potpunosti ispoštovati sve epidemiološko-zaštitne mjere kao i obaveznu socijalnu distancu. Potrebno je naglasiti da u martu nije bilo moguće održavanje sjednica zbog odluke Kriznih štabova o zabrani okupljanja za vise od 20 osoba na području Kantona Sarajevo, ali zadnjom naredbom o izuzimanju zasjedanja Predstavničkog Doma i Doma naroda PS BiH iz navedene Odluke, stvorene su pretpostavke za nesmetan rad Parlamentarne Skupštine BiH.

Smatram da treba izbjeći bilo kakvo nadmudrivanje i politiziranje, da PD i Doma naroda PS BIH, kao najveća zakonodavna tijela BiH, trebaju, odnosno moraju održavati sjednice kako bi bili na usluzi građanima i privredi, i adekvatno odgovorili na aktuelne i buduće epidemiološke i ekonomske izazove.

U kojoj mjeri smatrate da je npr. Vijeće ministara, pa i Parlament BiH odgovorio na krizu uzrokovanu koronavirusom?

Sredinom marta sam upozorio na, i tada i sada, zabrinjavajuću činjenicu da na nivou Vijeća ministara BiH nije formiran Krizni štab za saniranje negativnih posljedica pandemije i oporavak ekonomije. Nažalost, takav štab ili koordinirajuće tijelo još uvijek nije formiramo, iako VM BiH ima sve potrebne nadležnosti da kreira, koordinira, harmonizira i usmjerava ključne procese u borbi protiv pandemije i ublažavanja ekonomskih posljedica. Širok je spektar mogućeg, i u ovoj situaciji neophodnog djelovanja VM BiH kao najveće razine izvršne vlasti u BiH: kako kroz saradnju sa drugim državama i međunarodnim finansijskim institucijama, jer je to isključiva nadležnost države a ne entiteta ili kantona, tako i kroz ažuriranje i prilagođavanje važeće zakonske regulative potrebama poslovne zajednice u BiH ili izradom Budžeta institucija BiH koji bi bio fokusiran na efikasan rad državnih institucija i na aktuelne potrebe građana i privrede BiH.

 Svjedoci smo da skoro ništa od navedenog u operativnom smislu nije pokrenuto ili realizirano, tako da su građani zbunjeni, pa i uznemireni, činjenicom da je VM BiH očito odlučilo da ne koristi svoje ustavne ovlasti u sektorima javnog zdravstva i obnove ekonomije BiH.

U stvari, mislim da je riječ o poznatim politikama čiji predstavnici sjede u VM BiH, a koje preferiraju entitete i kantone nauštrb države. Takav pristup mora biti zaustavljen, a državotvorno opredijeljene institucije i pojedinci moraju neizostavno, bez obzira na moguće opstrukcije, svoje ustavne i zakonske nadležnosti u punom kapacitetu učiniti operativnim i egzekutivnim. Dobar primjer potrebne operativnosti i predstavljanja državnog nivoa je dao ministar Radončić dok je bio na čelu Kriznog štaba za spašavanje na nivou BiH.

Kako ste vidjeli sve ono što je prethodilo sastanku lidera i zvaničnika u Delegaciji EU oko aranžmana s MMF-om u iznosu od 330 miliona eura, pa i sam dogovor?

Dogovor o raspodjeli kreditnih sredstava MMF-a je korektan i objektivan, jer u najvećoj mjeri poštuje realno stanje, potrebe čitave države BiH, i uz mala i prihvatljiva odstupanja, ranije utvrdjena načela i principe raspodjele.

Jako je važno da je gospodin Izetbegović uspio osujetiti štetnu namjeru gospodina Dodika da se raspodjela sredstava izmedju entiteta vrši po principu pola-pola, kao i ideju gospodina Čovića da kantonima pripadne 70 posto sredstava koja je dobila FBIH.

Da su usvojeni ovi nakaradni prijedlozi Dodika i Čovića, bili bi poništeni dugogodišnji principi pravične raspodjele, derogirane stručne smjernice i relevantni parametri a FBiH bi dugoročno trpila negativne posljedice.

Ovako su svi nivoi dobili ono što im, u skladu sa njihovim nadležnostima i finansijskim obavezama, i pripada, bh entitet RS možda par procenata više, ali to treba razumjeti i prihvatiti kao izraz neophodne unutrašnje solidarnosti, imajući u vidu činjenicu da je RS u težoj situaciji nego FBIH.

Privreda pa i ekonomija u cjelini bi prema svim pokazateljima trebala pretrpjeti strahovit udar. Otkazi su već na sceni, prihodi padaju. Kako se BiH može što je moguće s manje posljedica izvući iz teške ekonomske krize?

Kresanjem svih nepotrebnih izdataka u javnom sektoru, konkretnom finansijskom i legislativnom podrškom realnom sektoru, i to naravno, svim: i mikro, i malim, i srednjim i velikim preduzećima kao integratorima proizvodnje, realizacijom realno mogućih javnih i privatnih investicija i povećanim nivoom javne potrošnje.

Primjetno je da se sve vlade, osim VM BiH, trude da nađu najbolje modele pomoći privredi.

Posebno je zapažen pozitivan angažman Vlade FBiH i premijera Novalića, čije su aktivnosti i prijedlozi na tragu potreba privrede. Preuranjeno je govoriti o efektima predloženih mjera i zakona, i da li će isti uspjeti sačuvati privredne tokove i radna mjesta, ali je jasno da se entitetske vlade, bez finansijskog učešća i pomoći države, kantona i općina neće moći same izboriti sa ekonomskim posljedicama pandemije.

Šta treba očekivati od donacija, grantova i druge vrste pomoći ili kredita koji će dolaziti u BiH? U posljednje vrijeme smo imali više najava na državnom nivou koji to treba dalje raspodijeliti? Ima li BiH adekvatne mehanizme da ovdje ne bude otvorenih pitanja poput onih koji su se pojavili na federalnom nivou prilikom raspodjele pomoći?

Riječ je o dva procesa. Jedan se odnosi na finansijsku i materijalnu pomoć koju će BiH sistemom proporcionalne raspodjele pomoći dobiti od EU, MMF-a i drugih međunarodnih finansijskih institucija, i to ne zavisi od BiH, jer smo u grupi zemalja kojima se takva pomoć automatski dodjeljuje ili nudi. Tako smo od EU dobili 80 miliona eura, od MMF-a 330 miliona eura, oko 20 miliona eura od EBRD-a itd., i sa takvim nivoom pomoći, uz činjenicu da su svi procesi mogli biti brži i efikasniji, možemo biti zadovoljni.

Drugi proces prikupljanja materijalne ili finansijske pomoći je vezan za direktan angažman državnih organa i mislim da u tom segmentu niko ne može biti zadovoljan. Dok su deseci aviona sa neophodnom medicinskom i zaštitnom opremom, sletjeli i još uvijek slijeću u susjedne zemlje, neznatan broj aviona je sletio u BiH, što govori o potrebi daleko većeg angažmana predstavnika izvršne vlasti na nivou BiH.

Ipak, potrebno je naglasiti da su dokazani prijatelji BiH odmah reagovali i zbog toga se posebno želim zahvaliti SAD koje su prve poslale avion sa potrebnom pomoći BiH.

Poslije njih su to uradile i Turska, Mađarska, Malezija, malo nespretno i bespotrebno jednostrano, i Rusija i Hrvatska.

KLIX