Zapanjujuće je da gašenje proizvodnje čelika u Zenici najavljeno za sutra ne izaziva nikakve reakcije Vijeća ministara i Vlade Federacije BiH.
Hiljade radnika ostaju bez posla, Federacija BiH bez strateškog proizvoda, ugroženo je poslovanje željeznice i niza drugih preduzeća i sektora, gubici će se mjeriti u milijardama KM, ali se sve to dešava uz muk aktuelne vlasti.
Nikakve reakcije nije bilo ni prilikom gašenja lukavačke Koksare, još jednog strateškog preduzeća. Šuti se i o ogromnim problemima namjenske industrije. Ispočetka se pokušavala stvoriti iluzija o napretku, uspješnom poslovanju, ali informacije koje dolaze u posljednje vrijeme jasno govore da je Trojkina vlast u Federaciji i ovu industriju dovela u nezavidan položaj.
Indolentan odnos vlasti, a posebno Trojke, prema gašenju Koksare u Lukavcu i Nove Željezare u Zenici, te uništavanje namjenske indsutrije u vremenu kada bi ona morala imati najviše posla, slabi ne samo ekonomske, već i odbrambene kapacitete Bosne i Hercegovine.
Sve ovo unosi sumnju da nije rječ samo o neznanju i nekompetentnosti Trojkinih kadrova, već o svjesnom saučesništvu u projektu kojim se Federacija, odnosno Bosna i Hercegovina, u vremenu sve izraženijih sigurnosnih rizika želi ostaviti bez strateških sirovina i sa oslabljenom namjenskom industrijom.
Hiljade radnika ostaju bez posla, Federacija BiH bez strateškog proizvoda, ugroženo je poslovanje željeznice i niza drugih preduzeća i sektora, gubici će se mjeriti u milijardama KM, ali se sve to dešava uz muk aktuelne vlasti.
Nikakve reakcije nije bilo ni prilikom gašenja lukavačke Koksare, još jednog strateškog preduzeća. Šuti se i o ogromnim problemima namjenske industrije. Ispočetka se pokušavala stvoriti iluzija o napretku, uspješnom poslovanju, ali informacije koje dolaze u posljednje vrijeme jasno govore da je Trojkina vlast u Federaciji i ovu industriju dovela u nezavidan položaj.
Indolentan odnos vlasti, a posebno Trojke, prema gašenju Koksare u Lukavcu i Nove Željezare u Zenici, te uništavanje namjenske indsutrije u vremenu kada bi ona morala imati najviše posla, slabi ne samo ekonomske, već i odbrambene kapacitete Bosne i Hercegovine.
Sve ovo unosi sumnju da nije rječ samo o neznanju i nekompetentnosti Trojkinih kadrova, već o svjesnom saučesništvu u projektu kojim se Federacija, odnosno Bosna i Hercegovina, u vremenu sve izraženijih sigurnosnih rizika želi ostaviti bez strateških sirovina i sa oslabljenom namjenskom industrijom.
