Izjava predsjednice Naše stranke Sabine Ćudić, kojom je pred evropskim zastupnicima opsadu Sarajeva, agresiju na Bosnu i Hercegovinu i sistemske zločine pokušala svesti na „borbu za moć”, predstavlja jedan od najsramnijih političkih istupa u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.
Takvu poruku izgovoriti u sarajevskoj Vijećnici, mjestu koje svjedoči pokušaju uništenja kulturnog, historijskog i državnog identiteta Bosne i Hercegovine, nije samo politički skandal. To je duboka uvreda za svakog ranjenog i ubijenog građanina Sarajeva, među kojima je 1.601 dijete, kao i za sve žrtve agresije, logora, progona, silovanja, etničkog čišćenja i genocida.
Predsjednica Naše stranke je pred evropskim zastupnicima pokušala zamagliti ono što su međunarodni sudovi jasno utvrdili, a to je da zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini nisu bili proizvod nekakvog neodređenog sukoba političkih ambicija već rezultat organizirane politike progona, terora nad civilima, etničkog čišćenja i genocida. Presude Haškog tribunala nedvosmisleno govore o karakteru zločina, uključujući i kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja protiv građana Sarajeva, čiji je cilj bio širenje straha među civilnim stanovništvom.
Ovakav istup Sabine Ćudić je politički obrazac u kojem se agresija na Bosnu i Hercegovinu relativizira, odgovornost agresora izjednačava sa odgovornošć branioca, a patnja žrtava gura u maglu općih fraza o sukobu, moći i podjelama. Takav govor ponižava žrtve i ohrabruje one koji već decenijama pokušavaju izjednačiti strane i prepraviti historiju. To nije evropski pristup suočavanju s prošlošću, nego bijeg od istine radi političkog dopadanja onima kojima smeta jasno imenovanje agresije, zločina i genocida.
Tražimo od Sabine Ćudić da se javno izvini porodicama ubijenih građana Sarajeva, roditeljima ubijene djece, žrtvama genocida i časnim braniocima Bosne i Hercegovine.
Posebnu odgovornost snose lideri Trojke, prije svih Denis Bećirović, koji svojom šutnjom i nastavkom koalicionog partnerstva sa Sabinom Ćudić i Našom strankom faktički daju političku podršku ovakvim stavovima. Ne može se držati patriotske govore na komemoracijama, pozivati se na državu i žrtve, a zatim šutjeti kada predsjednica stranke s kojom dijele vlast pred evropskim zastupnicima agresiju na Bosnu i Hercegovinu svodi na „borbu za moć”. Šutnja u ovom slučaju nije neutralnost, nego aktivno učešće u relativizaciji istine.
Takvu poruku izgovoriti u sarajevskoj Vijećnici, mjestu koje svjedoči pokušaju uništenja kulturnog, historijskog i državnog identiteta Bosne i Hercegovine, nije samo politički skandal. To je duboka uvreda za svakog ranjenog i ubijenog građanina Sarajeva, među kojima je 1.601 dijete, kao i za sve žrtve agresije, logora, progona, silovanja, etničkog čišćenja i genocida.
Predsjednica Naše stranke je pred evropskim zastupnicima pokušala zamagliti ono što su međunarodni sudovi jasno utvrdili, a to je da zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini nisu bili proizvod nekakvog neodređenog sukoba političkih ambicija već rezultat organizirane politike progona, terora nad civilima, etničkog čišćenja i genocida. Presude Haškog tribunala nedvosmisleno govore o karakteru zločina, uključujući i kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja protiv građana Sarajeva, čiji je cilj bio širenje straha među civilnim stanovništvom.
Ovakav istup Sabine Ćudić je politički obrazac u kojem se agresija na Bosnu i Hercegovinu relativizira, odgovornost agresora izjednačava sa odgovornošć branioca, a patnja žrtava gura u maglu općih fraza o sukobu, moći i podjelama. Takav govor ponižava žrtve i ohrabruje one koji već decenijama pokušavaju izjednačiti strane i prepraviti historiju. To nije evropski pristup suočavanju s prošlošću, nego bijeg od istine radi političkog dopadanja onima kojima smeta jasno imenovanje agresije, zločina i genocida.
Tražimo od Sabine Ćudić da se javno izvini porodicama ubijenih građana Sarajeva, roditeljima ubijene djece, žrtvama genocida i časnim braniocima Bosne i Hercegovine.
Posebnu odgovornost snose lideri Trojke, prije svih Denis Bećirović, koji svojom šutnjom i nastavkom koalicionog partnerstva sa Sabinom Ćudić i Našom strankom faktički daju političku podršku ovakvim stavovima. Ne može se držati patriotske govore na komemoracijama, pozivati se na državu i žrtve, a zatim šutjeti kada predsjednica stranke s kojom dijele vlast pred evropskim zastupnicima agresiju na Bosnu i Hercegovinu svodi na „borbu za moć”. Šutnja u ovom slučaju nije neutralnost, nego aktivno učešće u relativizaciji istine.
