Vijesti / Arhiva

Aljoša Čampara: SDA je jedina sposobna odbraniti interese države i naroda

Objavljeno: 30.09.2018. u 12:11

Ministar MUP-a Federacije BiH Aljoša Čampara kandidat je SDA na predstojećim izborima za Skupštinu Kantona Sarajevo. U Intervju za Saff govori zašto građani BiH trebaju glasati za SDA, zašto se druge političke stranke ujedinjene u borbi protiv SDA, koliko je opasno da u Predsjedništvu BiH zasjednu Dodik, Čović i Radončić, te kakava je sigurnosna situacija u BiH i regionu.

Saff: SDA postoji više od 28 godina, ona je bila temelj vlasti u BiH skoro svih proteklih godina. Istovremeno, SDA je izložena brojnim optužbama od strane političkih suparnika i građana. Zašto bi po vama građani BiH trebali i na ovim izborima glasati za SDA?

Čampara: Vaše pitanje se može svesti na kontrapitanje – šta bi bilo da nije bilo SDA u ove gotovo tri decenije? Gdje bi bio naš narod, gdje bi bili građani, gdje bi bila Bosna i Hercegovina? Gdje bi, uostalom, naša država bila i u aktuelnom trenutku da nema Stranke demokratske akcije? Jasno je da ta stvarnost ne bi bila samo siva i pesimistična, nego i užasna. Znajući ovo, onaj ko misli da naš narod to ikad može zaboraviti ne samo da je politički nepametan, nego je i smiješan!

 Drugo, ko su ljudi u SDA? To su isti ljudi koji su na svojoj koži osjetili scenarije pokušaja uništenja našeg naroda i naše države, naša djeca su u stranci, naši agilni i obrazovani mladi. SDA je vodila i vodi državu i narod koji se nalaze na prostoru prema kojem su sve vrijeme, više ili manje otvoreno, neprijateljski nastrojeni naši susjedi, ali i oni u samoj Bosni i Hercegovini koji za šefove uzimaju nacionaliste i desničare iz Beograda i Zagreba. Ako ne može po njihovom, a ne može, onda smo mi nepoželjni; pokušava nam se oduzeti naše etničko ime, naš jezik, naša kultura i vrijednosti naše vjere. Ovo se, nažalost, nije promijenilo ni danas i onda ne čudi što će narod ponovo SDA učiniti pobjedničkom strankom. Ne može se razvijati i ići u progres nešto što nije zaštićeno i u čemu nema stabilnosti. SDA je, prije svega, temelj i zaštitnik te stabilnosti. Naravno, više me od suparnika s one strane Drine i Save čude politički suparnici SDA unutar bošnjačkog naroda. Valjda tako bešćutno atakuju upravo zbog toga što je ova priča o SDA uz narod i državu zapravo esencija upisana u istoriju i države i našeg naroda. Ali, neka se ne varaju, narod će ih baš zbog toga kazniti na izborima.

Saff: Mnogi danas za SDA kažu da ima dva lica – jedno državotvorno i drugo opterećeno aferama i korupcijom. Kažu da su se u SDA uvukli nepošteni pojedinci, ali i to da je SDA jedina stranka koja je sposobna da odbrani interese naše države i naroda. Kako komentirate takav stav?

Čampara: SDA je ogromna stranka za bosanskohercegovačke prilike, a stranku čine ljudi. Statistika je tu neumoljiva – u toliko masovnim političkim organizacijama uvijek ima i nečasnih pojedinaca. Nisam od onih koji će to gurati pod tepih, kao što to ne želi ni najšire članstvo i simpatizeri SDA i samo rukovodstvo stranke. Mi smo politička organizacija sa puno utakmica “u nogama”, a to znači da se mi protiv afera i korupcije borimo izgradnjom jakih, profesionalnih i nezavisnih institucija kojima je suzbijanje ovakvih pojava u opisu posla. Procedure se znaju i moraju se znati. Ko se ogriješi o zakon, zna se gdje završava.

Međutim, ovdje mi je zanimljivo da čak i ti koji otvoreno govore o ovim anomalijama, za SDA istovremeno kažu da je jedina sposobna odbraniti interese države i naroda. Oni to kažu zato što je to nepobitna činjenica.

Saff: Svjedoci smo da su skoro sve političke stranke, pogotovo u Federaciji BiH, ujedinjene u borbi protiv SDA. Njihova predizborna kampanja usmjerena je samo na rušenje SDA. Zašto se to događa?

Čampara: Zato što je SDA od uvođenja višestranačja, za što je u to vrijeme najviše i zaslužna, pobjednička stranka. Vidite, napadnite neku poluanonimnu stranku – mediji, javnost i društvene mreže na to neće reagovati. Napadnite SDA i bit ćete vidljivi. To je njihov recept. U njega ulažu jako puno energije, pa nerijetko zakažu u onome što bi trebalo biti najvažnije – u izgradnji kvalitetnih izbornih platformi. I nikako da nauče da ovaj recept nije recept za uspjeh, da prave temeljnu grešku. Potcjenjuju inteligenciju i politički instinkt našeg naroda. Ima tu još nešto, nešto što je opasnije. Ne pokušavaju oni rušiti samo SDA, nego i osnovne ideje i vrijednosti koje SDA baštini. Od kojih nije odustala, nego se naprotiv u tim idejama dodatno učvrstila tokom agresije na Bosnu i Hercegovini, u najtežem periodu za naš narod i državu. To su ideje prava na slobodan život u svome etničkom, vjerskom i kulturnom identitetu, te prava na zaštitu i odbranu toga identiteta. Znam da će čitaoci prepoznati lidere stranaka koji to rade po zadatku, smišljeno i namjerno. Ima i onih koji to rade po inerciji, zato što nisu stavili prst na čelo i razmislili.

Saff: Kako vi vidite mogućnost da nakon izbora u Predsjedništvu BiH budu Milorad Dodik, Dragan Čović i Fahrudin Radončić. Većina Bošnjaka smatra da bi to bila smrtna presuda za BiH?

Čampara: Prvo, kombinacija Dodik – Čović – Radončić u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine neće se desiti. Ne glasa se o članovima Predsjedništva BiH indirektno u državnom Parlamentu, pa da se takva pogubna kombinacija uspije proturiti. Glasa narod, a narod to neće dozvoliti. Ali, poštujući Vaše pitanje, odgovorit ću na tu hipotetsku situaciju kontrapitanjem. Zar bi narod dozvolio cijepanje vlastite države? Upravo bi pokušaj cijepanja Bosne i Hercegovine dobili s trojcem Dodik – Čović – Radončić u Predsjedništvu BiH. Prvi je to otvoreno obznanio, drugi bi mu se, s obzirom na njihov destruktivni savez, pridružio. A šta bi radio Fahrudin Radončić? Jesu li čitaoci ikada u njegovom glasu i ponašanju čuli i osjetili iskreno uvjerenje kada sa stranica Dnevnog avaza kobajagi reaguje na Dodikove i Čovićeve izjave koje slute raspad Bosne i Hercegovine? Ja nisam, a nisu ni čitaoci, jer tog uvjerenja nema.

Saff: Politička situacija u regionu je uzavrela, ponovo se crtaju karte i prizivaju ratni sukobi. Nažalost, Bosna i Hercegovina je glavna tema i ovih novih kriza. Jeste li zabrinuti za sigurnosnu situaciju u regionu i našoj zemlji?

Čampara: Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, odgovor je jednostavan – nisam zabrinut. I u regionu bi sigurnosna situacija trebala biti stabilna, iako ne isključujem mogućnost dešavanja kraćih incidenata ograničenog dometa. U posljednjih nekoliko mjeseci čitam, slušam i pitaju me o ponovnom crtanju granica na Balkanu, a u tome ima puno ironije. Upravo onaj koji je prvi želio nasilno crtati granice ‘90-ih, danas je jedini koji, od svih nekadašnjih jugoslavenskih republika, nije u svojim granicama. To je velika poruka. Sada je pitanje zašto se naša država ponovo ne zaobilazi u pričama o nekom eventualno novom razgraničenju između Srbije i Kosova? Prvo, ne vjerujem da će do nekog novog razgraničenja uopće doći, a drugo, ko je taj što ovu tezu plasira povezujući je sa Bosnom i Hercegovinom? Radi li to samostalno ili ima agilne šaptače iz Beograda?

 Milorad Dodik ne zna sa čime se igra, iako ja na te njegove predstave gledam kao na prodavca na pijaci koji puno i glasno priča da kupcu odvuče pažnju dok mu u kesu ubacuje trulo voće. Tu prezaduženu, trulu ekonomiju on prodaje građanima RS-a dok im baca prašinu u oči pričom o otcjepljenju entiteta i pripajanju sa Srbijom. Bez obzira što je to predstava, Miloradu Dodiku poručujem da ne zna sa čime se igra.

Saff: U toku vašeg mandata pojavile su se tvrdnje o navodnim kampovima na teritoriji Federacije BiH, koji su u dijelu medija okarakterizirani kao teroristički kampovi u kojima se vrši vojna obuka maloljetnika. Javnost je danima uvjeravana da “vehabijsko Udruženje Askeri”, kako su navodili, vrši te obuke. Kakav je, sa ove distance, vaš komentar na to?

Čampara: Zanimljiva je ukupna geneza ovog slučaja. Prvo je predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović negdje u septembru prošle godine govorila o 10.000 radikaliziranih pojedinaca s islamskim predznakom u Bosni i Hercegovini, pozivajući se na podatke Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske. To je demantirano samim izvještajem SOA-e, u kojem se podatak o 10.000 radikaliziranih pojedinaca odnosio na prostor država “jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Zatim se, početkom ove godine, desilo obilježavanje neustavnog Dana RS-a u Banjaluci, iza čega su objavljene prve informacije o postojanju paravojnih formacija u Republici Srpskoj, čiji su pripadnici iz Udruženja “Srbska čast” prisustvovali paradi povodom obilježavanja neustavnog dana entiteta. Te informacije prenio je i ugledni list Guardian. Pod tim pritiskom odjednom se pojavljuju informacije o Udruženju “Askeri”, koje, u interpretaciji Dodikovog RTRS-a, postaju tvrdnje o terorističkim kampovima na području Federacije Bosne i Hercegovine. S ove distance, poredavši razvoj događaja, jasno je u kojoj je kuhinji ili kuhinjama skuhana ova priča i šta joj je bila namjera.

Ono što ja ne mogu shvatiti je patologija u kojoj neko predimenzionira problem terorizma u vlastitoj državi, kao da to nije veoma kompleksan globalni fenomen od kojeg, nažalost, ni Bosna i Hercegovina nije imuna. Snažno postupanje nadležnih agencija po svakoj relevantnoj informaciji je od najveće prioritetnosti, ozbiljan smo i odgovoran partner u globalnoj koaliciji za borbu protiv terorizma, ali još jednom ponavljam da se neće dopustiti stvaranje slike o Bosni i Hercegovini kao o leglu terorizma. Nije i neće biti dovoljno da na valu islamofobije u Evropi dopustimo da se naša država tako etiketira samo zato što je većina njenih stanovnika islamske vjere. Tu nam pomaže i naša Islamska zajednica u BIH. Da je naša borba na suzbijanju ove pošasti veoma ozbiljna i odgovorna govori i podatak da duže od tri godine nemamo zabilježenih terorističkih aktivnosti na tlu Bosne i Hercegovine. Tako ćemo i nastaviti i sve što treba poduzimati. Ako neko misli da trebamo generalizirati stvari i svakoga ko ima bradu i ide u džamiju proglasiti teroristom, to se neće desiti. Neki koji imaju dužu bradu i koji propovjedaju vjeru i imaju svoja predavanja, nisu teroristi, nego građani ove zemlje, čak imate i zlatnih ljiljana i veliki broj njih je krvario za ovu zemlju i dao djelove svoga tijela, čak se i nekima od njih prijetilo od strane isilovaca da će biti pobijeni jer nisu dovoljno “dobri muslimani”. Svi građani su pred zakonom jednaki, bez obzira na njihova uvjerenja i opredjeljenja.

SAFF