Obraćanje predsjednika SDA Bakira Izetbegovića na sesiji Kruga 99

Dobro jutro članovima Kruga 99, i svim drugim koji prisustvuju jutrošnjoj online sesiji. Drago mi je ponovo biti sa vama – mislim da je prošlo par godina od mog posljednjeg gostovanja.

Svoje obraćanje želim početi željom za ozdravljenje svih onih koji se bore sa Covidom 19, i sa pomenom na one koji su tu borbu nažalost izgubili. Gubimo drage i bliske ljude kao u ratu 92-95. Ovih dana su nas napustila dva intelektualca kojima je današnja tema bila u srcu, dvojica Bosanaca, Sarajlija – David Kamhi i Marijo Pejić. Neka je Božija milost sa Marijom i Davidom, i sa svima koje nam je korona uzela.

…………………………………

Multietnična zajednica koja je egzistirala u BiH do rata 1992 stvarana su kroz vijekove zajedničkog života Bosanaca različitih vjera i kultura, naročito u gradovima BiH. Sela su rijetko bila mješovita. Identiteti bosanskih Srba, Hrvata, Bošnjaka i Jevreja su nastajali međusobnom interakcijom i prožimanjem. Isprepleteni su, i ne bi bili to što jesu bez međusobnog utjecaja.

Sarajevo je paradigma spontane i prirodne multietničnosti. U njegovom historijskom centru, u radijusu od tek par stotina metara, vijekovima je na molitvu pozivala Begova i Careva džamija, Saborna crkva, katolička katedrala, tri sinagoge, od kojih je Novi hram, ili „Templ“ kako smo ga mi Sarajlije zvali, bio najveća bogomolja u Šeheru. Početkom dvadesetog vijeka je izgrađena i impozantna protestanstska crkva, a zatim i adventistička crkva koju je predvodio poznati arhitekt Živorad Janković.

Unitarna, ili jednostavna država, kakva je BiH bila do prihvatanja dejtonskog ustroja, i  koja funkcioniše na bazi građanskog principa, prirodni je okvir i uređenje koje štiti i omogućava opstanak i razvoj multietnične zajednice kakva je bila, i kakvu težimo obnoviti u Bosni i Hercegovini.

Unitarno organizovana država Bosna i Hercegovina nije gušila identitet, kulturu, posebnosti i jednakost etničkih skupina BiH. Bilo je, naravno, problema sa jednopartijskim i ateističkim režimom, za sve, a naročito za Bošnjake. Današnja, složena država,  problem je za sve njene narode i građane. Zemlja sa 13 ustava i 14 zakonodavnih tijela, u kojoj odluke donosi i njome vlada skoro 600 poslanika i više od 120 ministara je preskupa, konfuzna i neefikasna.  Dominacija pripadnika jednog naroda nad druga dva i nad Ostalima, kakvu četvrt vijeka živimo diljem BiH, ne donosi sreću ni tom lokalno dominantnom narodu. Stanovnik RS je duplo zaduženiji od susjeda u Federaciji BiH, najniža penzija u Evropi je ona u RS, mjesečna primanja su 20% niža od primanja u Federaciji, nezaposlenost je previsoka. Ne vjerujem da je Srbima u RS i za kakvu utjehu to što Bošnjaci, Hrvati i Ostali u ovom entitetu do posla dolaze mnogo teže od Srba, što su im bogomolje porušene, što se Bošnjacima uskraćuje pravo na bosanski jezik. Tuđa nesreća ne hrani. Bolje bi bilo, i za stomak a i za savjest normalnih ljudi, da svi imaju zaposlenje, i da svi uživaju slobodu, etnička i ljudska prava.

BiH je do 1995 funkcionisala na bazi građanskog uređenja, ali u njoj se uvijek održavao, i uvijek će se kroz različite mehanizme morati održavati etnički balans, i spječavati dominacija i diskriminacija po etničkoj osnovi. ZAVNOBIH  Bosnu i Hercegovinu definiše kao zemlju koja je „i srpska, i hrvatska, i muslimanska“, a odnosi i balansi u njoj su oduvijek bazirani na transparetnim i propisanim mehanizmima, ili na nezvaničnom ali sveprisutnom etničkom „ključu“. Sjećamo se tih balansa i omjera, koji nisu bili slučajni i spontani -  u vladama, na direktorskim pozicijama, na univerzitetima, u sudovima, tužilaštvima, policiji.

Etnički veto je mehanizam koji je prisutan u etnički šarolikim društvima, ali je, za razliku od BiH, uglavnom ograničen na precizno definisana pitanja. Susrećemo ga u Sjevernoj Irskoj, Sjevernoj Makedoniji, Belgiji. U Makedoniji se određeni zakoni mogu usvojiti samo uz glasove većine članova Parlamenta iz manjinskih zajednica, ali to se odnosi samo na pitanja zaštite kulture, jezika, simbola, lokalne samouprave. I u Belgiji se veto odnosi samo na jasno definisana pitanja, ali i to omogućava beskrajno duga formiranja vlada, a često se dešava da u vladi ne učestvuje stranka koja je dobila većinsko povjerenje Flamanaca, ili većinsko povjerenje Valonaca.

………………………………………..

Agresija na BiH, ona sa istoka, a zatim i ona sa zapada, dovela je do etničkih sukoba koji su poprimali dimenzije građanskog rata, do zločina koji su kulminirali genocidom, koji su proizveli strahove i nepovjerenje čije naslijeđe je teško prevazići, i što održava stanje segregacije i zahtjeve za dominacijom retrogradnog etničkog principa.

U svrhu zaustavljanja velikog zla – rata, u Dejtonu je prihvaćeno manje zlo – podjela na entitete, a zatim i na kantone, što je pogodovalo održavanju ratom proizvedene diskriminacije spram pripadnika naroda koji nisu većinski u nekom od entiteta ili kantona, i spram građana koji ne pripadaju ni jednom od BiH naroda. Etabliran je pojam i princip „tri konstitutivna naroda“ koji se od dijela političkih snaga u BiH koristi kao osnova za trojnu podjelu zemlje, psihološku, kulturološku, institucionalnu, sa ciljem da ona bude i teritorijalna.

U originalnoj verziji Dejtonskog mirovnog sporazuma koristi se sintagma „constituent peoples“. Postoje različiti prijevodi i tumačenja termina „constituent“. Uglavnom se u političkoj praksi prevodi kao „konstitutivni“, dok dio lingvista i pravnih stručnjaka smatra da je adekvatan prijevod zapravo „konstituentni“, i da postoji bitna razlika između ova dva termina. Dr. Lavić za narode BiH tvrdi da su „konstitucionalni“, a ne „konstitutivni“ jer oni nisu konstituirali Bosnu, koja je postojala stotinama godina prije današnjih naroda i njihovih politika.

Pojam konstitutivnosti naroda u ustavnoj i političkoj teoriji i praksi je novi pojam. Ova sintagma je nepoznata u političkim i ustavnim uređenjima zapadnih zemalja. Smatra se recidivom komunističko-boljševičke konstitutivnosti unutar SSSR. Korišten je i u Jugoslaviji, ali isključivo kao politička, a ne ustavna kategorija. Pojam konstitutivnosti pojavljuje se u Mišljenju br. 2 Badenterove komisije, a zatim i u svim mirovnim planovima za BiH – Cutillerov plan, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, Plan Kontakt grupe.

Prije mjesec dana bosanskohercegovački dužnosnici su imali online konferenciju sa predstavnicima Vijeća Evrope. Stav ove institucije je sasvim jasno formulirao šef Direktorata za ljudska prava Vijeća Evrope Christophe Poirel kazavši da je „vrijeme da BiH pređe na moderni sistem u kojem ne postoji diskriminacija i koji NIJE temeljen na konstitutivnim narodima“.

…………………………………………

Postupnom normalizacijom odnosa u BiH, napretkom procesa pomirenja, odlukama Visokih predstavnika, te presudama Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava dominacija etničkog principa nad građanskim je u izvjesnoj mjeri ublažena. Punom implementacijom ovih presuda i implementacijom 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, ovaj balans bi se bitno pomjerio u korist građanskog uređenja BiH.

Implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava po apelacijama Sejdić-Finci, Pilav, Zornić, Šlaku i Pudarić u velikoj mjeri bi se uklonila diskriminacija u procesu kandidovanja i izbora. Jedan od 14 prioriteta Evropske komisije je i obaveza izvršenja ovih presuda, kao i preporuka OSCE, ODIHR i Venecijanske komisije koje se odnose na integritet i transparentnost izbornog procesa. Ostali prioriteti Evropske komisije traže jačanje pravosuđa, profesionalizam i depolitizaciju organa uprave, jačanje slobode medija, jačanje supremacije države nad nižim nivoima vlasti kroz uvođenje tzv. "klauzule o zamjeni“ po kojoj bi državni nivo preuzimao ovlasti nižih nivoa u slučaju da ne izvršavaju obaveze prema EU.

U okviru 14 ključnih prioriteta Evropske komisije od BiH je zatraženo da se ukloni pravo veta u procesu donošenja odluka, u skladu sa Acquisem – „sva administrativna tijela kojima je povjerena provedba Acquisa treba da se zasnivaju samo na profesionalizmu, i prava veta po nacionalnoj osnovi u njihovom odlučivanju treba ukinuti“ navodi se u Analitičkom izvještaju koji je prilog Mišljenja Evropske komisije. Analitički izvještaj problematizira i Vitalni nacionalni interes u domovima naroda. Citiram – „U domu naroda, većina pripadnika svakog entitetskog naroda može proglasiti da je određena odluka štetna po njihov „vitalni nacionalni interes“. Ovaj termin nije jasno definiran i zbog toga se može vrlo široko tumačiti. Procedura veta traži i uključenje Ustavnog suda, čime se stvara rizik da dođe do kašnjenja u usvajanju zakona. Saamo postojanje prava veta destimulira podnošenje zakonodavnih inicijativa, uključujući i one u procesu evropskih integracija, i potrebno ga je jasno ograničiti na svim nivoima“.

………………………………………

Presudni uticaj na historijske tokove u regionu u turbulentoj novijoj historiji su imale političke snage koje su štitile i afirmisale nacionalne interese. U BiH su to bile političke stranke SDA, HDZ i SDS, odnosno SNSD. Međutim, kada je u pitanju odnos prema multietničnoj konstituciji BiH i građanskom uređenju koje pruža šansu da se multietnični duh BiH  obnovi i zaštiti, odnos ovih stranaka je bio, i ostao radikalno različit.  SDA u cijelosti stoji iza građanskog principa i spremna je na punu i hitnu implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava, dok, recimo,  HDZ vidi opasnost za opstanak Hrvata u BiH u jačanju građanskog principa, opire se implementaciji navedenih presuda, uz nevjerovatnu tvrdnju da bi se „građanski ustrojena BiH uskoro pretvorila u bošnjačku, a zatim i u islamsku republiku BiH“.

Građanski orijentirane stranke, sa multietničnim rukovodstvima, su se razvile skoro isključivo na teritorijama koje dominantno nastanjuju Bošnjaci, koje je odbranila Armija R BiH, i gdje je dominantna SDA. Lijevo orjentirane stranke u RS, socijalističke i socijaldemokratske, su čisto srpske stranke. Najuticajnija među njima, Savez nezavisnih socijaldemokrata se pretvorio u radikalnu nacionalističku, antibosansku stranku. U Hrvatskom korpusu u BiH, za razliku od Hrvatske, takve stranke i ne postoje.

…………………………………………

Kako u ovim okolnostima jačati građanski princip i povećati šanse za uspostavljanjem građanskog uređenja, a time i za ponovnom uspostavom istinski multietnične Bosne i Hercegovine? Je li to uopšte moguće u segregiranoj i podijeljenoj BiH?

Moguće je sve što je normalno i pozitivno. Većina nas se sjeća vremena kada scrni u Americi nisu išli u iste škole sa bijelcima, kada nisu smjeli ući u autobus za bijelce. A odna smo dočekali prvog američkog predjsednika afro-amerikanca, a zatim i prvu tamnoputu potpredsjednicu. Ne čini rasa, nacija, boja kože čovjeka, već njegova sposobnost i lični integritet.

Neophodno je jačanje pro-građanskih snaga, i saradnja svih faktora koji tom jačanju vode.

Građanski orijentirane stranke sa Strankom domokratske akcije, predstavnici međunarodne zajednice – na prvom mjestu predstavnici EU i Vijeća Evrope, zatim predstavnici nevladinog sektora i udruženja  intelektualaca moraju raditi koordinirano.

Građanske, većinom lijevo orijentirane stranke moraju odustati od kontraproduktivnog sukoba sa SDA, svesti ga na zdravo rivalstvo unutar Federtacije BiH.  I moraju ostvariti prodor na područja na kojima dominiraju srpske i hrvatske nacionalne stranke. Taj prodor je u ovom času sveden na nulu. Mora se probuditi  demokratski, probosanski refleks u srpskom i hrvatskom korpusu u BiH.

Izjednačavanje SDA sa drugim nacionalnim strankama, insistiranje na „promjeni koncepta vlasti“ koji bi značio odlazak nacionalnih stranaka sa političke scene, naprosto nije dao rezultat u prethodnih četvrt vijeka.

Termin „probosanske stranke“ je neprecizan, ali ja nemam bolji kojim bih obuhvatio sve patriotske snage, odnosno političke  stranke koje su spremne raditi na multietničkoj, antidiskriminacijskoj, demokratskoj, proevropskoj i pro-NATO agendi. SDA je najjača među njima. Neodgovorno je i sebično je odbacivati je. U Predstavničkom domu PS BiH taj blok stranaka ima 60% ruku, ali ostvaruje tek 33% uticaja jer je sav zbijen u neku „bošnjačku kvotu“. Tih 60% ruku iza kojih stoji volja i opredjeljenja 60% građana i glasača u BiH koje treba omogućiti prolaz u Dom naroda, a zatim i u sve državne institucije Bosne i Hercegovine. 

SDA treba napraviti nove iskorake od nacionalne ka multietničnoj stranci. Ti iskoraci su do sada bili odveć skromni i sveli su se na po nekog Hrvata i Srbina u Glavnom odboru, predsjedništvu i kantonalnim rukovodstvima stranke. SDA je stranka koja se borila za opstanak Jugoslavije, a zatim za opstanak Bosne i Hercegovine. Nije prihvatila podjele koje bi značile njenu vlast na trećini teritorija BiH, prihvatila je nadvlast OHR kako bi sačuvala jedinstvo zemlje. SDA se efektivno, ne samo na nivou opredjeljenja, borila za restauraciju multietnične bosanskohercegovačke zajednice i nacije. Po apelaciji Alije Izetbegovića Ustavni sud BiH je proglasio konstitutivnost naroda na cijeloj teritoriji BiH. Apelacije koje je ulagao Sulejman Tihić, a zatim i ja u svojstvu člana Predsjedništva BiH, su zatim spasile državnu imovinu BiH, državljanstvo za stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca u iseljeništvu. SDA zastupa interese Bošnjaka, ali na inkluzivan, probosanski i proevropski način. Mi poštujemo multietničnu zajednicu i bogatstvo kultura koje ona stvara, i ne vidimo interes Bošnjaka u stvaranju monoetnične i monokulturne zajednice prepuštene vjetrometini historije. Multietničnost je bogatstvo zemlje u kojoj živimo, i ono je zaštita za bosanske muslimane.

Međunarodna zajednica, a naročito Evropska unija, mora biti odlučnija i konkretnija kada je u pitanju implementacija evropskih standarda, stavova, odluka, a naročito presuda kojima se afirmiše građanski princip i otklanja diskriminacija. Bosna i Herecegiovina je živjela evropski, multietnični duh stotinama godina prije ujedinjavanja evropskih zemalja u Evropsku uniju. Evropa to mora zaštititi, i pomoći da se u cijelosti obnovi.

Posjeduju potrebne mehanizme za to, i sankcije i stimulacije.  Bonske ovlasti Visokog predstavnika moraju biti upotrijebljene protiv onih koji negiraju genocid, odlikuju ratne zločine i prijete odcjepljenjima. Predugo su se skanjivali da ih pomenu, a kamoli upotrijebe, dopustivši na taj način da se nacionalizam, separatizam, diskriminacija i arogancija razviju do prijetećih razmjera. Stimulacije  u obliku grantova i povoljnih kredita treba biti data onima koji poštuju i provode evropske standarde, preporuke i odluke evropskih institucija i sudova. Ovo su tek neki od niza mehanizama koje Evropska unija može, i morat će upotrijebiti kako bi povukla BiH u pravom smjeru, i kako bi sebe sačuvala od potencijalnih sukoba u srcu Evrope.

………………………………….

Trenutačno je aktuelan novi pokušaj izmjene Izbornog zakona. U PS BiH je formirana interresorna radna grupa koja bi trebala definisati prijedlog izmjena. Nadam se da to neće biti još samo jedan neuspješan pokušaj, jer već 15 godina bezupješno pokušavamo iznaći rješenja koja će omogućiti implementaciju niza presuda Evropskog suda za ljudska prava, a biti prihvatljiva za glavne političke aktere u BiH, odnosno za 2/3 parlamentaraca u PS BiH koji dolaze iz glavnih političkih stranaka. SDA se, na prijedlog predstavnika međunarodne zajednice – EU, SAD, Velike Britanije, OSCE i OHR, u junu prošle godine obavezala u saradnji sa HDZ definisati principe i osnovne konture izmjena Izbornog zakona kojima će biti implementirane sve presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koja se odnose na ovu materiju.

Interes SDA je implementacija presuda Evropskog suda koje otklanjanju diskriminaciju u kandidiranju i izbornom procesu i koje su na liniji jačanja građanskog koncepta. Šansu vidimo u obnovi razgovora na principima sadržanim u Aprilskom paketu ustavnih promjena. Insistiraćemo i na uklanjanju asimetrije u nadležnosti i funkcionisanju Doma naroda F BiH i Vijeća naroda RS. Dom naroda Federacije ne može imati jaču poziciju i više nadležnosti od Zastupničkog doma.

Za sada nismo uspjeli približiti stavove sa HDZ. Uvjeren sam da je format SDA/HDZ odveć reduciran i da u razgovore o izmjenama Ustava i izbornog zakona treba uključiti sve parlamentarne stranke, domaće i strane eksperte, kao i predstavnike nevladinog sektora.

Ono što je za pozdraviti po pitanju ovog formata jeste da je on nakon 12 godina riješio pitanje izbora u Mostaru, i da je izvjesnoj mjeri relaksirao odnose unutar nestabilne koalicije u kojoj su glavne komponente upravo SDA i HDZ.