Sedad Dedić: Ovo što Dodik radi nije borba za srpski narod, nego za pozicije i opstanak SNSD-a

Priča o razdruživanju je opasna najava protuustavnog napada člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika na ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini. To znači da je to urgentan zadatak za Tužilaštvo BiH, OHR, Ambasadu SAD-a i Evropsku uniju. Tužilaštvo BiH mora početi neselektivno raditi na zaštiti pravne države i pravnog poretka u BiH, u suprotnom neka ponude ostavke, da na tako odgovorne i časne funkcije dođu pravnici koji će raditi svoj posao. Bosna i Hercegovina nije nastala nikakvim združivanjem da bi se mogla razdruživati, nego je Ustavom BiH jasno definisano da samo nastavlja državnopravni kontinuitet Republike BiH. Ovo za Oslobođenje kaže Sedad Dedić, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Predsjedništva SDA.

Kako komentirate nepoštivanje presuda Ustavnog suda BiH o pitanju poljoprivrednog zemljišta i obrazloženje iz Vijeća ministara BiH kada je riječ o radu Komisije za državnu imovinu?

- Bez obzira na bilo čiji trenutni stav, Ustavni sud BiH kao najviša instanca je jasno utvrdio da su javna dobra na cijeloj teritoriji BiH u vlasništvu države i da ona moraju biti obuhvaćena rješavanjem pitanja statusa raspolaganja državnom imovinom kroz donošenje zakona o upravljanju državnom imovinom.

Borba za opstanak

​Razumljivo je da skoro svim političkim subjektima u BiH ne odgovara trenutno ustavno uređenje i okvir političkog djelovanja, ali je neshvatljivo da se zahtjevi nastoje ostvariti silom, prijetnjom, terorom, neprovođenjem odluka Ustavnog suda BiH, riječju - potpuno nelegalno. Da je 1929. godina, gospodin Dodik bi već zaveo diktaturu, a onda donio ustav po mjeri onog iz 1931. No, ovo je 2020. godina i Bošnjaci se pitaju isto koliko i svi ostali. Ovo što član Predsjedništva BiH radi protiv pravne države nakon odluka Ustavnog suda BiH nije borba za srpski narod, nego za stranačke pozicije i opstanak SNSD-a.

Kažete da Tužilaštvo BiH radi selektivno. Koliko mu u tome pomažu i druge agencije kako bi se montirao proces protiv onih koji ukazuju na loše stanje u pravosuđu i kako to stanje mijenjati?

- Govorim o onome što kao građanin i kao profesor na pravnom fakultetu vidim da bi se moralo raditi, a ne radi, a to je da Tužilaštvo BiH ne reaguje na neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH U 8/19 i U 9/19, a koje se odnose na Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS-a. Tužilaštvo BiH ne reaguje ni na neovlaštenu upotrebu dijelova tog istog poljoprivrednog zemljišta za pripreme za izgradnju aerodroma u Trebinju, iako je jasno da se u provođenju ovog projekta stiču obilježja teških krivičnih djela i zloupotreba ovlasti. Tužilaštvo BiH ne reaguje na stalna podrivanja ustavnopravnog poretka od gospodina Dodika, a moralo bi. Smatram da treba biti više jasnih pravnih reakcija prema javnosti, prema OHR-u i prema pravosudnim institucijama od zastupnika u Parlamentu BiH, odgovornih u Vijeću ministara i drugih odgovornih s ciljem zaštite pravne države i prisiljavanja odgovornih da rade svoj posao.

Dokad će trajati trakavice o tome čime je koja vladajuća stranka nezadovoljna, ko bi se otcijepio, a ko stvorio entitet, i je li narod osuđen na to da ponovo čeka strane inicijative koje bi ovu zemlju pokrenule iz mjesta?

- Mislim da političke subjekte stalno treba podsjećati da su oni osmišljeni u pravnom sistemu demokratskih društava da bi radili u interesu građana, interes građana je pravna država, efikasan rad institucija, politički dogovor i razgovor, a ne bilo kakve tenzije. Političke stranke moraju biti kreativnije i u interesu građana fokusirane na tačke i teme u kojima se može napraviti iskorak i tako kreirati postepeno bolji ambijent. Kada govorimo o strancima, važno je reći da smo mi imali demokratski Ustav Republike Bosne i Hercegovine, Ustav koji nam je omogućio da odbranimo i sačuvamo državu i onda smo uz presudan utjecaj stranaca dobili Ustav koji sadrži diskriminatorne odredbe, odredbe suprotne ljudskim pravima, odredbe koje omogućavaju stalne blokade. Sada ti isti stranci kažu: “Haj’te se vi sada dogovorite i izmijenite ono što smo vam mi nametnuli, a mi ćemo se držati po strani.” Mi smo 1992. imali napade na državu s brda, sada imamo napade na državu iz institucija, zahvaljujući odredbama koje su donijeli stranci. OHR, EU, SAD i drugi stranci nemaju pravo pobjeći od odgovornosti.

Dok predsjednici stranaka organizuju poluprivatne posjete na kojima razgovaraju o sudbini ove države, ne bi li bilo primjereno da institucije BiH, bar u povodu godišnjice Daytona, pozovu susjede i organizuju skup o prednostima i manama uređenja BiH, sve kako bi se bar poslije toliko godina našao minimum stvari o kojima bi se svi složili?

- Svakako da bi političke stranke akcenat morale staviti na aktivnije učešće zvaničnih institucija u svim procesima i svakako da bi građani trebali prepoznati i ojačati političke stranke koje insistiraju na razgovorima i dogovorima, jer je to jedini put za BiH. Upravo 25 godina od Daytona jeste izvanredna prilika da institucije BiH u saradnji sa naučnim institucijama organizuju naučni skup o prednostima i manama pravnog uređenja BiH.

Ustav BiH malo kome odgovara, jednima zbog entiteta koji je nastao na zločinu genocida, drugima zbog kontinuiteta BiH, trećima zbog nepostojanja trećeg entiteta... Ali, sve dok je Ustav na snazi, svi su ga obavezni poštovati i niko ne bi smio nelegalno djelovati, a pogotovo ne na bazi prijetnji i ucjena, jer bi se tim i takvim akterima one mogle obiti o glavu. Činjenice na sto i samo dogovor, jer nije ovo više devedeseta! Postoji mnogo dobrih rješenja na osnovu kojih bi se i bez promjena Ustava mogao unaprijediti ambijent za privredu, obrazovanje, za kulturu, sport, odnosno za život uopće.

Je li vlast mogla više uraditi za ekonomiju, pogotovo za realni sektor, pogođen pandemijom koronavirusa? Kako kao pravnik gledate na činjenicu da su radnici javnog sektora zaštićeni kolektivnim ugovorima, dok su oni u realnom sektoru otkaze počeli dobivati isti dan po uvođenju policijskog sata?

- Iz razgovora sa nekim privrednicima saznajem da je mnogo tih ljudi koji vrše vlast na izvršnim funkcijama bez obzira na pozitivnu retoriku vrlo tromo, neefikasno i nedovoljno zainteresirano za privatni sektor pogođen pandemijom. To govori o tome da mnogo tih ljudi jednostavno ne razumije da su tu da budu servis realnom sektoru, a ne da izigravaju vlast.

​Pogrešna potreba

​Primijeti se da mnogo tih ljudi ima pogrešnu potrebu da izigrava vlast, ali u demokratskim društvima moraju biti više servis, a manje vlast. Realni sektor finansira i hrani javni sektor. Svi radnici moraju imati ista prava i moramo se boriti protiv diskriminacije. To je spor proces, ali kako vrijeme prolazi, primanja u javnom sektoru neće rasti jer to neće biti moguće finansirati, tako da će sve više sposobnih ljudi prelaziti upravo u privatni sektor, gdje će primanja rasti i to je izvjesno.

Oslobođenje