Predsjednik SDA Bakir Izetbegović nalazi se pred velikim izazovima. Izborni zakon, unutarbošnjački odnosi, pritisci secesionističkih politika iz susjedstva, uranjen početak predizborne kampanje, a na koncu i samo vođenje najveće bosanskohercegovačke stranke ovom političaru predstavlja zbir poduhvat te će njegovo iskustvo i osjećaj za kompromise i diplomatiju ponovo biti testirano. No, političar je ovo koji rijetko daje bombastične izjave i nagla te iznenadna rješenja. Iako su to mnogi definirali kao oklijevanje, ovakva se politika uvidom u dosadašnje djelovanje Bakira Izetbegovića ustvari otkriva kao vrlo promišljen put kroz gotovo nemoguće uvjete i prepreke. Neki dobri poznavatelji političkih prilika od devedesetih naovamo tvrde da je riječ o školi koju je prošao i kalio uz oca Aliju Izetbegovića, te da on ustvari slijedi i jedini mogući i oprobani put bez obzira na promijenjene političke prilike. Odnosno, kao da je ovaj političar prihvatio činjenicu da je pravocrtno gibanje u bh. uvjetima nemoguće, da je potrebno mnoštvo stajanja na putu, time i strpljenja, da je neke prepreke nemoguće maknuti ili preskočiti, te ih je potrebno u širokom luku zaobići, što također uzima vrijeme, no da se, bez obzira na sve izazove, ne smije gubiti misao o stalnom kretanju prema ciljevima.

STAV: Zadnja sedmica Vam je bila isprepletena intrigantnim susretima, poput onog iznenadnog s hrvatskim predsjednikom Milanovićem. Mnoge je iznenadilo, mogli bismo reći, otopljavanje odnosa. Osim saopćenja u kojem se napominje nužnost dijaloga, možete li nam reći šta bi on podrazumijevao? Koliko ovaj susret ima veze s bujanjem srpskog novoprobuđenog nacionalizma, a koliko s procesom promjena Izbornog zakona?

IZETBEGOVIĆ: Tokom jednog od ranijih susreta Stipe Mesić i ja smo razgovarali o odnosima BiH i Hrvatske, o potrebi da se ti odnosi poprave. Mesić mi je tada kazao da on ima komunikaciju s Milanovićem i ponudio da organizuje sastanak utroje, što sam ja prihvatio. Postoji mnogo razloga za dijalog i unapređenje odnosa sa susjednom Hrvatskom, među njima i dva koja ste pomenuli. Milanović ima svoje viđenje odnosa Hrvatske prema Bosni, kao i odnosa Bošnjaka i Hrvata u BiH, i ono je pojednostavljeno, jednostrano. On želi vjerovati da je Hrvatska isključivo pomagala BiH tokom rata, da nije bilo agresije. Također, jedino što vidi iz zagrebačke udaljenosti jeste izbor Željka Komšića, za kojeg su Bošnjaci masovno glasali. Mesić i ja smo pokušali napraviti balans unutar ove dvije teme, Mesić u vezi s agresijom, dogovora u Karađorđevu, njegovog otpora takvoj Tuđmanovoj politici, a ja u vezi s položajem Hrvata u BiH. Iznio sam podatke koje utjecajni hrvatski političari očigledno nisu imali prilike da saznaju, recimo da bi unutar 340 bitnih pozicija na državnom i federalnom nivou, u skladu s Ustavom i posljednjim popisom, Hrvati trebali biti imenovani na maksimalno 70 pozicija, ali trenutačno obnašaju 110. Dakle, 40 pozicija direktora bitnih institucija i agencija preko ustavnog okvira, plus paritet u Vijeću ministara i pojačana pozicija Hrvata u Vladi FBiH je u zbiru sigurno puno jače od pozicije jednog člana Predsjedništva BiH.

STAV: Je li Čović bio upoznat s time da ćete se susresti s Milanovićem? Pitam Vas to jer su se pojavile određene špekulacije da hrvatska politika ustvari šalje neku vrstu poruke Draganu Čoviću.

IZETBEGOVIĆ: Mislim da jeste. Zaključujem to po argumentaciji koju je koristio Milanović, a koja je veoma slična Čovićevoj.

STAV: Na koji način komunicirate s visokim hrvatskim zvaničnicima? Odnosno, s obzirom na već sada poslovično loš odnos na relaciji Milanović – Plenković, vjerujemo da ne postoji jedan kanal, da je potrebno komunicirati barem kroz dva.

IZETBEGOVIĆ: Postoje kontakti, ali mislim da komunikaciju treba učiniti redovnijom i sistematičnijom.

STAV: Nedavno ste imali i susret s američkim izaslanikom Palmerom i američkim ambasadorom Nelsonom. Kakve signale dobivate od Amerikanaca? Palmer je ponovio da zasigurno niko neće biti zadovoljan s konačnim rješenjem. Čime bi to mogli biti nezadovoljni Bošnjaci, čime Hrvati, a čime Srbi? Ili možda da obrnemo pitanje – čime bi mogli biti zadovoljni?

IZETBEGOVIĆ: Pritisak će ići na sve tri, odnosno četiri strane. Jer, i ljevičarski blok stranaka, pretežno situiran u Sarajevu, morat će biti dijelom rješenja, i to je jasno svakome ko želi dobro ovoj zemlji. I oni će morati preuzeti dio odgovornosti, kombinaciju u kojoj se nešto dobiva, a nešto gubi. Koliko mogu da procijenim, najveći pritisak je fokusiran na mene i na Milorada Dodika. Od Dodika se traži minimum, to jest da se ponaša normalno, da poštuje Ustav i zakone, da prestane praviti probleme i sebi i drugima. Od Bošnjaka, SDA i mene se očekuju velike koncesije, u ovakvim okolnostima prevelike i neprihvatljive. Rješenje će biti moguće tek uz uvjet koji uporno ponavljamo – Dom naroda neće moći ostati nadređen Predstavničkom domu, manjina u Parlamentu neće moći nametati većini volju u pitanjima koja se ne odnose na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.

STAV: On upućuje da se lideri moraju sami dogovoriti, Vi tvrdite da je to praktički nemoguće bez intervencije međunarodne zajednice. U kome, u čemu se sastoji problem?

IZETBEGOVIĆ: Problem je prije svega u sve manjoj spremnosti na kompromis od strane srpskih i hrvatskih predstavnika. Lakmus-papir za to je “Aprilski paket” od prije 15 godina, na koji ni jedni ni drugi nisu više spremni staviti potpis. Podigli su ljestvicu zahtjeva. Nema šanse za prolaz čak niti bitno reducirani “Aprilski paket”, koji su bili spremni prihvatiti kompletnog prije deceniju i po. Nadam se da je ova neosporna činjenica konačno otvorila oči onima koji su tvrdili da je ovaj paket ustavnih reformi bio loš za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Opozicija kao da ne primjećuje vaš izuzetno pošteni i legalistički stav u kojem ne želite počinjati pregovore oko Izbornog zakona bez učešća lijevo orijentiranih stranaka. Isto ste izjavljivali i povodom dogovora oko Mostara. Iako ste “najveći predstavnik Bošnjaka”, kako to kaže Zoran Milanović, ne zaboravljate na pluralizam. Bez obzira na to, optužuju Vas, izjednačavaju Vas s Čovićem i Dodikom. Šta podrazumijeva Vaša politika inkluzivnosti, odnosno čime je motivirana – je li riječ o osjećaju za demokratska načela i principe te zašto pritom opozicija svaku pruženu ruku vidi kao neku vrstu obmanjivanja?

IZETBEGOVIĆ: Ima više razloga radi kojih branim poziciju i težim saradnji SDA s građanskim strankama u BiH. Prvi je što su te stranke sačuvale izvjestan kapacitet multietničnosti i što time predstavljaju šansu za novo ujedinjavanje zemlje. Drugi je što te stranke imaju identične političke ciljeve i sistem vrijednosti kao SDA kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njena budućnost. Treći je što građanske stranke i bošnjačke stranke imaju šezdeset postotnu podršku birača, a nakaradnim dejtonskim ustrojem i međusobnom nesaradnjom njihov utjecaj je sveden na bošnjačku kvotu od trideset i tri posto. Smirujućom politikom, koja je okrenuta budućnosti, ovaj patriotski blok sasvim sigurno može ostvariti saradnju s umjerenim političkim snagama među srpskim i hrvatskim strankama u BiH, stabilizirati odnose i ubrzano povući zemlju u pravom smjeru.

A zašto građanske stranke odbijaju pruženu ruku SDA? Mislim da su to radile jer im je bio potreban koncept po kom su one alternativa nacionalnim strankama, uključujući i SDA. Pokušavali su nas izjednačiti sa SNSD i HDZ, ali taj koncept je očigledno neutemeljen i štetan i on slabi. Saradnja svih probosanskih stranaka u entitetu RS koja zaživljava jeste nukleus buduće saradnje tih stranaka na nivou BiH.

STAV: Kada govorimo o opoziciji, čini se da je Fahrudin Radončić ponovo u fazi da fingira ulogu neke vrste medijatora opozicijskog bloka. Istodobno i sam priznaje, kada ga se prozove za bliskost s Čovićem, da je u Vladi Federaciji posve na liniji onoga što predlaže SDA, da SBB diže ruke za sve što diže SDA. Pa je li doista Radončić toliko kooperativan? Je li time opozicionar ili pozicionar?

IZETBEGOVIĆ: Radončić prolazi kroz te svoje faze vruće-hladno već decenijama. Po izjavama koje daje ovih dana, reklo bi se da će biti kooperativan i od pomoći u postizanju kompromisa po pitanju izbornog zakonodavstva.

STAV: Malo su zbunjujuće ove igre oko “Trojkinog” “nestranačkog” kandidata. Šta bi to uopće trebalo značiti? Može li uopće postojati takvo nešto u stranačkom životu – vidimo nestranačke ekspertske vlade, nestranačke kandidate..., pa kao da se vraćamo u period kada partije nisu postojale i dok se zagovarala revolucionarna vladavina naroda, iza koje je naravno vladao rigidni totalitarizam, zar ne?

IZETBEGOVIĆ: Ne vidim tako stvari, mislim da se ne radi ni o kakvoj ideologiji već o banalnoj borbi za vlast, o udruživanju kako bi se nadjačala SDA i preuzela vlast. Otud “Trojke” i “Šestorke”, kao i “nestranački kandidati”. Ako se nema dovoljno jak vlastiti kandidat, onda se pogled baca na “nestranačke kandidate”, koji su decenijama, faktički do jučer, bili istaknuti stranački kadrovi.

STAV: Rekli ste da se ne bojite protukandidata, ko god on bio. No, čini se da se opozicija poprilično zabrinula zbog Vašeg prisustva na terenu, na sedmičnom nivou posjećujete sredine van Sarajeva. Kakvo stanje primjećujete, koje poruke primate na terenu? Odnosno, kako kuca bilo bošnjačkog naroda?

IZETBEGOVIĆ: Reklo bi se da su Bošnjaci postali otporni na propagandu, naročito ako se s njome pretjera. Pretjerivanjem se postiže kontraefekt. Reakcija ljudi na moje posjete terenu je veoma dobra.

STAV: Jeste li uspjeli pokrenuti procese podmlađivanja SDA, zapravo “energizacije”, kako ste jednom rekli? Često vam prebacuju da ustvari zamajavate javnost, da suštinskih promjena nema.

IZETBEGOVIĆ: U izvjesnoj mjeri smo napravili pomake, naročito u Sarajevu. Istinski pomak se može napraviti samo na kandidatskim listama pred izbore koji nas čekaju u oktobru iduće godine. Tu kanim osigurati visokorangirane pozicije za energične, dobro obrazovane mlade ljude.

STAV: No, istodobno oni koji su napustili SDA nemaju druge teme osim da pričaju o Vama. Dakle, napuštaju SDA jer navodno nisu uspjeli u programskom usavršavanju SDA, a zatim ubrzo uvidimo da i nemaju programa, da se njihova retorika sastoji od ličnih napada. Je li riječ o nekoj vrsti opsesije?

IZETBEGOVIĆ: Riječ je o bezidejnosti, o kombinaciji velikih ambicija i malih kapaciteta. I bježanju od odgovornosti. Teško je biti postojano uz SDA jer smo izloženi konstantnom, udruženom napadu. SDA nosi odgovornost u vrlo teškim okolnostima, pa je nju najlakše optužiti za sve što ne ide dobro, što izaziva frustraciju naroda. Izjednačiti odgovornost onih koji podrivaju BiH s nama koji je branimo. Najjednostavnije je tada izaći iz SDA i pridružiti se napadima. Izlazak iz SDA nije napuštanje “zone komfora” već napuštanje zone odgovornosti, zone teškog pritiska i stresa.

STAV: Možete li s koalicionim partnerima dogovoriti ubrzavanje gradnje autocesta? Očito je da novac nije problem, već je zastalo na odnosima koalicionih partnera.

IZETBEGOVIĆ: Novi direktor “Autocesta” je iz redova SDA, naša odgovornost je time povećana. Potrudit ćemo se da se radi brže i jeftinije. Država je u principu spor investitor, cijenim da je potrebno uvesti i privatne investitore kroz model javno-privatnog partnerstva. Recimo, cestovni bajpas koji bi spojio Travnik s Jajcem gradnjom tunela, tako da se između ova dva mjesta putuje dvadeset minuta dobrom cestom, umjesto da se putuje sat i dvadeset minuta lošom, mogao bi biti komercijalno isplativ i privući privatne investitore.

STAV: Nedavno ste počeli aktivnije komunicirati s dijasporom. Radi naših zainteresiranih čitatelja, ali i dijaspornih aktivista koji sarađuju s našim listom, nameće se pitanja ministarstva dijaspore kao mogućeg rješenja za aktivniji odnos s velikim brojem naših iseljenika. Naravno, mi često ističemo da se u toj lijepoj želji, posebice kod Bošnjaka, zanemaruje da je hrvatski i srpski narod u BiH praktički prepustio koordinaciju srpske i hrvatske dijaspore Beogradu i Zagrebu te da bi se takvo ministarstvo na državnoj razini zasigurno suočilo s bezbroj opstrukcija, zar ne?

IZETBEGOVIĆ: Pokušavali smo uspostaviti to ministarstvo, ali je to uvijek bilo odbijeno od strane srpskih predstavnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ne znam šta su razlozi, ali po negativnom odnosu prema očuvanju bh. državljanstava u iseljeništvu, može se zaključiti da je politika SNSD nestanak bh. dijaspore, prepuštajući i srpsku komponentu tom nestanku. Uporno su odbijali da pomognu stotinama hiljada ljudi u iseljeništvu da zadrže naše državljanstvo, tako da sam bio prisiljen uraditi to putem apelacije Ustavnom sudu BiH. Odlukom Ustavnog suda smo to spriječili bukvalno “pet minuta do dvanaest”.

STAV: Koliko ozbiljno doživljavate Dodikove prijetnje o odvajanju RS-a od BiH? Naime, izgovara ih na dnevnoj bazi, pa su se donekle normalizirale u javnosti.

IZETBEGOVIĆ: Treba ih shvatiti veoma ozbiljno. Dodik čeka pogodan trenutak, cijeni da promjena odnosa snaga u svijetu ide u smjeru koji njemu odgovara, da sile koje bi podržale secesiju jačaju, a sile koje su uz BiH slabe. Već petnaest godina o tome priča, drži tu temu živom, a sad je zadao i rok za osamostaljenje RS – 2030. godinu. Do tada će na temi osamostaljenja pokušavati politički preživjeti. Ipak, vjerujem da neće izdržati. Stvorio je isuviše neprijatelja, umorio je sve oko sebe, pa i srpski narod. Prevelika je razlika između života koji živi on i njegova porodica i života prosječnog čovjeka i njegove djece u RS. Dodikova destruktivna politika je kriva za siromaštvo i odlazak desetina hiljada takvih porodica iz RS.

STAV: A Vučić? Do koje mjere su isprepletene politike Dodika i Vučića? Mi svako malo čitamo nešto kao da se Vučić odriče Dodika, postao mu je preveliki teret i tako dalje, a zatim ih vidimo zajedno na vojnoj vježbi i slično.

IZETBEGOVIĆ: Vučić je u mladosti bio radikalni nacionalista, obilazio frontove, izgovarao teške riječi. U zadnjem desetljeću je promijenio retoriku i politiku, a u kojoj se mjeri istinski promijenio i koliko je mladalačkih emocija ostalo u dubini srca, to možemo samo nagađati. Ja mislim da srpski političari, kao i svi, laviraju između emocija i razuma. Voljeli bi napraviti veliku Srbiju, ali znaju da to nije realno. Premotaju film, sve ono kroz što su sa svojim narodom prošli u posljednjih trideset godina, pogledaju slike Karadžića i Mladića u haškim ćelijama “tri s tri”, pa se ohlade.

STAV: Do koje je mjere u tom smislu stabilizirajuća politika koju provodi Republika Turska i njen predsjednik Erdoğan u odnosima sa Srbijom?

IZETBEGOVIĆ: Srpski političari istinski respektuju Erdoğana, i to može biti od pomoći. Turske investicije u Srbiju, BiH, Sandžak, a naročito megaprojekat autoputa Sarajevo – Beograd – Sarajevo će sigurno intenzivirati i dodatno relaksirati odnose Srba i Bošnjaka.

Razgovarao: Filip Mursel Begović
Foto: Velija Hasanbegović

STAV