Saopcenja
03-avg-2018

(INTERVJU) Novalić: Znam zašto sam meta i zašto sam nazvan kriminalcem


Moramo stati i pogledati se u ogledalo. Federacija ukupno izdvaja godišnje oko 700 miliona maraka za boračku populaciju. Do sada smo dali 11 milijardi maraka. To je više nego što koštaju sve termoelektrane i autoputevi koje gradimo. Moramo imati mjeru. Sada bismo trebali izdvajati 900 miliona i tome neće biti kraj. Društvo koje ima BDP 21 milijardu maraka ne može davati milijardu maraka za potrebe boraca. U takvom sistemu u kojem će se samo isisavati logično je da mladi ljudi ne vide perspektivu. Čast i borcima i penzionerima, vrijeme je da se počne govoriti o mladima i njihovim potrebama. Ko uopće više može zaraditi novac da bi se ovo društvo i narednih 10-15 godina bavilo samo borcima, penzionerima i ostalim socijalnim kategorijama, tvrdi Novalić

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić ovih je dana u središtu medijske pažnje. U fokusu je zbog Prijedloga zakona o pravima demobilisanih boraca, zbog sukoba s ministricom Jelkom Milićević u vezi s raspodjelom novca kojeg prikuplja UIO BiH, zbog optužbi da je pokušao namjestiti prodaju nekretnina u vlasništvu svoje kćerke javnoj kompaniji, da kupovinom zgrade “Energoinvesta” pogoduje svojim navodnim poslovnim partnerima. Novalić u otvorenom razgovoru za Stav odgovara na medijske napise i optužbe.

STAV: Vlada Federacije BiH poslala je u Parlament Prijedlog zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica. Dom naroda je prihvatio Zakon uz određene amandmane, ali će Zakon morati ići na usaglašavanje jer je prihvaćena drugačija verzija od one izglasane u Predstavničkom domu. Koja će verzija Zakona u konačnici biti usvojena?

NOVALIĆ: U ovom trenutku to niko ne zna. Formalno, Zakon je poslan na usaglašavanje. Vlada Federacije BiH napravila je osnovu Zakona koji je, realno, jedini provodiv. Onda imate u Predstavničkom domu Prijedlog zakona na koji je najviše utjecao Zukan Helez, a koji ima tri značajke. Jedna je da je trošak 80 miliona, odnosno, toliko se povećava trošak u odnosu na mogućnosti federalnog budžeta. Drugo, poslodavci moraju platiti borce sedam posto više u odnosu na druge radnike i treće je da penzija za borce mora biti viša za pet posto. To se ne može napraviti bez promjene Zakona o privrednim društvima i Zakona o penzionom sistemu, koji smo tek usvojili. Taj zakon je i diskriminatorski jer ne možete radnika na istim poslovima platiti sedam posto više u odnosu na drugog radnika samo zato što je bio borac. Taj je Prijedlog zakona neprovodiv jer imate 22.500 privrednih društava i 48 hiljada obrta. To je jednostavno neprovodivo. U konačnici, ko god da podigne tužbu, taj će Zakon biti oboren. To je osobina onoga što je usvojeno u Predstavničkom domu.

STAV: U Domu naroda usvojeni su amandmani Demokratske fronte?

NOVALIĆ: Da, pod pritiskom zastupnika Mahira Mešalića. Po tom njegovom prijedlogu, opterećenje bi bilo 240 miliona maraka, i to se ne može provesti niti u snu ako se ne bi povećali porezi na plaće. To nećemo uraditi jer mi ne želimo povećavati poreze na plaće nego ih snižavati. Drugo, morali bismo umanjiti neka druga prava. Morali bismo umanjiti poticaje za poljoprivredu, morali bismo umanjiti izdvajanja za povratak, za izbjeglice, ali i to je svega 135 miliona maraka. Spominjali su neki snižavanje plaća državnim službenicima. Evo, da i to uradimo, da nam besplatno rade poreznici, policajci, inspekcije, opet s tim novcima ne bismo mogli pokriti taj trošak. Uopće ne vidim ko je taj ko će usuglasiti tri takva različita prijedloga zakona. Ono što morate znati jeste da naše društvo ovisi o međunarodnim transferima. Govorim o brojnim međunarodnim institucijama koje finansiraju razne projekte u zemlji, projekte u privatnom sektoru. Izađe li se iz formata Prijedloga zakona koji je predložila Vlada FBiH, to znači ugrožavanje mogućnosti plaćanja međunarodnih obaveza. Nećemo moći dobijati kredite, i to je krajnja vrlo loša posljedica ovakvih prijedloga amandmana.

STAV: Ima li Vlada FBiH podršku MMF-a za svoj Prijedlog zakona o pravima demobilisanih boraca?

NOVALIĆ: MMF je budžetska potpora, on garantira ravnotežu budžeta. Amandmani na Vladin prijedlog izbacuju budžet iz ravnoteže i mi tu gubimo MMF, koji nam do sada, da budem iskren, nije ni trebao previše. Od milijardu maraka sredstava MMF-a odobrenih BiH, mi nismo konzumirali 103 miliona. Federacija je likvidna i ne moramo uz pomoć MMF-a održavati tu likvidnost. Ali, s ovim amandmanima na naš Prijedlog zakona ne bismo bili likvidni i izgubili bismo MMF. Naredna vlada, ko god da u njoj bude, imat će pravu dramu kada bude trebalo osigurati novac ako se usvoje predloženi amandmani. Ili će morati povećavati opterećenja privrednicima ili će nekome drugom umanjiti prava. Trećeg nema.

STAV: Ako bude usvojen Prijedlog Vlade FBiH, koliko će godišnje trebati za primjenu Zakona o pravima demobilisanih boraca?

NOVALIĆ: To bi nas iduće godine koštalo između 14 i 18 miliona maraka. To su sredstva za onih oko šest hiljada ljudi koji zaista jesu u stanju potrebe, u godinama su kada više ne mogu raditi, nisu u penziji jer nisu ostvarili dovoljno godina radnog staža i ne uživaju drugi borački prihod kao što je invalidnina. Tih oko šest hiljada ljudi zaista zaslužuju da uživaju ovakva prava. Za te ljude ne treba više od 18 miliona maraka koje Vlada ima u budžetu. Poznajem sve tokove i zaista ne znam gdje misle naći 240 miliona koje treba izdvojiti po tim predloženim amandmanima.

STAV: U Federaciji ima mnogo više registriranih boraca i izdvaja se mnogo više novca za boračke kategorije u odnosu na Republiku Srpsku. Ipak, svako malo pa svjedočimo protestima boraca u Federaciji. S druge strane, protesta u RS-u nema. Zašto?

NOVALIĆ: To je posljedica pogrešnog pristupa rješavanju problema boraca. Vlada RS, baš kao što je to uradila Vlada Republike Hrvatske, odredila je budžetsku visinu kojom se rješavaju ta pitanja i rekla “to je to”. U RS-u su boračke asocijacije uradile prijedlog načina raspodjele novaca. Federacija je krenula posve drugim putem. Sada tvrdim da je to definitivno pogrešan put. Federacija je bila poput otvorenog boksa i ko je god došao tražeći pravo, a budući da je riječ o osjetljivoj populaciji, on ih je dobio. I tome nema kraja. Savršeno nam je jasno da plaćamo znatno više boračku populaciju nego što to radi RS. Plaćamo tri puta više, a imamo nebrojeno puta nezadovoljniju boračku populaciju bez obzira na to što dajemo toliko novca. Prihvatamo da dio novca ne ide u prave ruke, neke su boračke organizacije koje su bile agresivne dobile tražena prava, sada su na redu demobilizirani borci. Ovo nije kraj. Iza njih će se pojaviti neka nova kategorija, a Federacija nije izgradila mehanizam da se odbrani od zahtjeva koji nisu korektni, jer na taj način nastane razlika. Vlada FBiH osmislila je rješenje kojim se 315 miliona maraka izdvaja za sve potrebe, a neka se iz tih udruženja dogovore kako će taj novac biti raspoređen, a mi ćemo ove godine izdvojiti četiri miliona maraka za njihove potrebe u penzijskom sistemu. Razvaljivanje takvog pristupa i takvog Nacrta zakona govori da smo još u starom klišeu i da tome nema kraja. Moramo stati i pogledati se u ogledalo. Federacija ukupno izdvaja godišnje oko 700 miliona maraka za boračku populaciju. Do sada smo dali 11 milijardi maraka. To je više nego što koštaju sve termoelektrane i autoputevi koje gradimo. Moramo imati mjeru. Sada bismo trebali izdvajati 900 miliona i tome neće biti kraj. Društvo koje ima BDP 21 milijardu maraka ne može davati milijardu maraka za potrebe boraca. U takvom sistemu u kojem će se samo isisavati logično je da mladi ljudi ne vide perspektivu. Čast i borcima i penzionerima, vrijeme je da se počne govoriti o mladima i njihovim potrebama. Ko uopće više može zaraditi novac da bi se ovo društvo i narednih 10-15 godina bavilo samo borcima, penzionerima i ostalim socijalnim kategorijama?

STAV: Prije nekoliko dana izjavili ste kako je Federacija drastično oštećena raspodjelom sredstava od skupljenih na računu UIO BiH. Šta konkretno znači drastično oštećena?

NOVALIĆ: Federacija je svoje ovlasti ubiranja indirektnih poreza prenijela na UIO BiH. Zakon garantira iznimnu transparentnost i informiranost korisnika. Vlada FBiH korisnik je sredstava i mora znati gdje su i šta se dešava s njima. Mi smo te informacije sada prvi put zatražili. Kada je u pitanju raspodjela sredstava, o tome je razgovarano na tri sjednice. Na dvije sjednice imali smo konsenzus da se ne izglasa raspodjela sredstava onako kako se to radilo do sada, jer u Zakonu stoji da je princip raspodjele sredstava krajnja potrošnja. Ove je godine krajnja potrošnja 70 posto na strani FBiH, a ona prima 59 posto. Kada to pomnožite s godinama u kojima će se naplaćivati akcize, dobijete zastrašujuću sumu novca koja će se nezasluženo preliti u RS. O.K., možda ni to nije problem jer putevi će biti izgrađeni u Bosni i Hercegovini. Ali, cijena kilometra autoputa u FBiH, zbog konfiguracije terena, znatno je viša nego u RS. U konačnici, zašto bismo mi dopuštali da nekome drugom ide prihod naših građana? I onda je na trećoj sjednici ministrica finansija Federacije Jelka Milićević kao član Upravnog odbora UIO BiH glasala da način raspodjele ostane isti. Dva eksperta u UO UIO, Suljendić i Kozadra, nisu glasali za takvo rješenje jer su izračunali da je šteta po FBiH 32 miliona maraka. Morate znati da se odnos u potrošnji između FBiH i RS stalno popravlja u korist FBiH. Federacija je veći sistem, brže raste, taj odnos može narasti na 80:20, a mi ostajemo na tome da nam se izdvaja 59 posto. Zato smo burno reagirali na sjednici Vlade, rekli smo da je ovo početak miješanja Vlade FBiH u to šta se dešava na sjednicama Upravnog odbora UIO.

STAV: Zašto je ministrica Milićević tako glasala na sjednici UO UIO BiH?

NOVALIĆ: Ona je to pravdala nekakvim pritiskom iz Autocesta, pritiskom na budžet… Međutim, mi smo u proteklih sedam mjeseci otkazali sve zakazane prodaje obveznica, trezorskih zapisa i taj dana kada je donesena odluka u Upravnom odboru UIO BiH budžet Federacije bio je u plusu 178 miliona maraka. U tom istom periodu RS se zadužila 452 miliona maraka, entitet koji je ekonomski dva i po puta manji od Federacije. Ne treba biti ekonomski pismen da se vidi ko je u mogućnosti da ne trpi ucjene, jer takva raspodjela dođe kao neka ucjena. Mi smo imali jedinstvenu priliku da kažemo: “Dobro, nećemo usvojiti takvu raspodjelu, neka novac ostane na računu. Čekat ćemo.” Oni su u problemu, mi nismo. Mi smo svoj dug smanjili za 72 miliona, oni su svoj povećali za 452 miliona i mi smo mogli čekati najmanje godinu da dogovorimo pravednu raspodjelu novaca.

STAV: Da li je ministrica Milićević glasala onako kako joj je naložio vrh HDZ-a, u skladu s nekakvim dogovorom Čović-Dodik?

NOVALIĆ: Ma naravno da jeste. Možemo se mi pretvarati da je ovo ili ono u pitanju, ali kada se podvuče račun… Ako je neko imao razloga da se, zbog likvidnosti budžeta, što prije izglasa takva raspodjela novaca, onda je to Republika Srpska.

STAV: Kazali ste da će Vlada FBiH tražiti od Suda BiH stavljanje van snage odluke UO UIO. Može li se odluka o raspodjeli stopirati, mogu li se ta sredstva uopće nadoknaditi?

NOVALIĆ: Problem je u tome što zakon ne poznaje privremene odluke. Privremena odluka uvedena je u vrijeme mandata Nikole Špirića i tada je rečeno da je privremeno rješenje o raspodjeli 59:39. Da biste donijeli bilo kakvu odluku, pa i onu o suspenziji, morate ima konsenzus tri ministra finansija. Kada je RS postigao taj omjer 2009. godine, on je ostao “zakovan” i nikada neko iz RS neće dići ruku protiv. Ako Sud ovakvu odluku ne stavi van snage, ona će ostati na snazi narednih 20 godina, ili ako ne promijenimo zakon, za što opet treba konsenzus u Vijeću ministara, u što sumnjam da će se desiti. U bivšoj SFRJ, koja je bila socijalna država, prihodi se nisu raspoređivali prema prijavljenim nego prema naplaćenim porezima. Kod nas je drugačije, kod nas je sistem deformiran.

STAV: Jeste li zato otvorili pitanje imenovanja kadrova HDZ-a na mjesta ministara finansija u Federaciji BiH koje je za njih rezervirano protekla dva desetljeća?

NOVALIĆ: Jesam, jer nigdje u Zakonu ne piše da to mora biti kadar HDZ-a.

STAV: A ko je dogovorio takvu raspodjelu ministarskih pozicija?

NOVALIĆ: Stranke se dogovaraju, nema sumnje u to, ali u Zakonu nije propisana raspodjela ministarskih mjesta. Ne razumijem zašto bi, recimo, Ministarstvo prometa pripadalo ekskluzivno Bošnjacima, zašto ne bi mogao biti imenovan neki ekspert bilo koje nacionalnosti? Ako smo demokratsko društvo, ako tome težimo, onda nema “zakivanja”. Nigdje ne piše ni da federalni premijer mora biti Bošnjak. Pitao sam da li je ispravno da jedan resor 20 godina po vertikali damo jednoj stranci? Na to ministarstvo onda utječe stranka, a ne Vlada ili Parlament. To, po meni, treba mijenjati.

STAV: Zašto Vlada FBiH kupuje zgradu “Energoinvesta” u Sarajevu?

NOVALIĆ: Zato što smo u protekle 23 godine za zakup dali 70 miliona maraka. Priznat ćete da je to glupo. Nekada se smatralo da je entitet privremena kategorija te da ne treba ići u projekt kupovine zgrade. Sada vidimo da to baš i nije tako te da je prirodno da moramo naći rješenje za smještaj institucije. U Sarajevu, u kojem su nekretnine užasno skupe, bezbroj puta smo pokušavali riješiti ovaj problem. Svaki put smo imali isti problem, nađemo nekretninu, ali ona uvijek ima neku česticu koja je u privatnom vlasništvu. Mi nismo htjeli da kupujemo takvu nekretninu jer to odmah otvara pitanja i špekulacije oko kupovine privatnog vlasništva. Kupovinu zgrade “Energoinvesta” razmatrali smo prije dvije godine jer je to kompanija u kojoj je FBiH 75% vlasnik. Međutim, “Energoinvest” je tada bio opterećen 73 miliona s garancijama na ovu zgradu. Procijenili smo da je 73 miliona mnogo i odustali smo. U međuvremenu, “Energoinvest” je skinuo garancije, neke kredite i ostao je na 23 miliona. I ta 23 miliona dužan je našim bankama, Razvojnoj banci i Union banci. Neki spratovi zgrade bili su pod hipotekom. Ova četiri sprata u koja smo mi nedavno uselili nisu pod hipotekom. U Mostaru smo od 2007. godine potrošili 23 miliona maraka za razna rješenja, od nekih placeva, zgrade u kojoj sada održavamo sjednice… Odlučili smo da to okončamo i rješenje za smještaj jeste zgrada Staklene banke u Mostaru. Platili smo šest miliona i ove godine predvidjeli devet miliona za sanaciju. Tu bismo smjestili pet ministarstava, a ostalo bismo sve prodali. U Sarajevu također trebamo jedno mjesto jer su nam ministarstva rasuta na nekoliko lokacija i plaćamo najam 3,5 miliona maraka. Tada smo naišli na probleme, na opstrukciju. Ko je protiv toga da Vlada konačno riješi pitanje svog smještaja, pitam…

STAV: Federalno pravobranilaštvo, Služba za zajedničke poslove FBiH, Agencija za privatizaciju, Ured za zakonodavstvo…

NOVALIĆ: Odgovorit ću vam na to samo da završim s ovim rečenicama. Dakle, apsolutno smo izbjegli poslovanje s privatnim subjektima, kupujemo od firme koja je u vlasništvu Vlade, koja je među 22 firme koje smo odredili za restrukturiranje i rješavanje socijalnih pitanja. Od te 22 firme, ostale su nam samo dvije – “Krivaja” i “Energoinvest”. Na našu sreću, “Energoinvest” je ugovorio poslove vrijedne 130 miliona dolara. Vlada kupuje u tri koraka. Cijelu zgradu, ali dio po dio. Ovaj put će za deset miliona, koliko imamo u budžetu, kupiti samo četiri sprata. S tih deset miliona “Energoinvest” se oslobađa hipoteke. Naredna vlada će za 20 miliona kupiti još sedam spratova i na kraju će 2020. godine biti kupljeno posljednjih sedam spratova. Ugovor je okvirni, ali izvršenje ide korak po korak, kako bude novca u budžetu, i ulazimo u zgradu na kojoj neće biti hipoteke. Kada platimo 54 miliona “Energoinvestu”, on će 23 miliona maraka kredita vratiti našim bankama. Socijalizirat će višak radnika koje sada ima i koji neće završiti na ulici. S ostatkom novca će graditi fabriku transformatora, vjerovatno u Ilijašu. To nije samo projekt kupovine zgrade, ovo je projekt restrukturiranja “Energoinvesta”.
SDP-ovi kadrovi izdaju najviše prostora Vladi Federacije i ta nam je stranka u prošlosti direktno izdavala svoje prostorije. Varaju se oni ako misle da će nas vratiti na staro i da će neka buduća vlada ostati u njihovim prostorijama, onako kako su to proteklih godina dijelili SDP-ovci. Postoji pritisak na ova tri i po miliona maraka koja godišnje izdvajamo za najam prostorija. U tim je novcima suština i zato sav ovaj pritisak da se ne riješi pitanje smještaja Vlade FBiH.

STAV: Hoće li onda korist od kupovine zgrade imati Vaši poslovni partneri, kako je to navedeno u nekim od ovdašnjih medija?

NOVALIĆ: To su gluposti. Ko god poznaje kako posluju firme zna da je to velika glupost. To je plasirao neko ko nikada u životu nije ušao u neku firmu. Ili je krajnje zlonamjeran. Novac ne ide vlasnicima kada platimo “Energoinvestu”. Po toj uvrnutoj logici, nama bi se onda u budžet vratilo 38 miliona. Nijaza Hastora ciljano se uvodi u priču iz samo njima poznatih razloga. Njegov fond je vlasnik oko četiri posto i on kao vlasnik ima pravo samo na profit. Ako, recimo, “Energoinvest” u budućnosti zaradi deset miliona, Hastoru od toga pripada 3,4 posto. Ovom kupovinom pare idu pravnom subjektu i to što se piše potpuno je nakaradno i potpuno nepoznavanje poslovanja. Nemoguće je da novac koji primi pravni subjekt ide vlasnicima. Da banaliziram, kao kad bi sva zarada vlasnika neke prodavnice išla samo njemu.

STAV: Slučaj kupovine zgrade za BH Poštu u Vogošći. U javnosti ste proteklih dana označeni kao osoba koja je pri kraju mandata htjela zaraditi milione prodajom nekretnine koja je dijelom u vlasništvu Vaše kćerke javnoj kompaniji. Jeste li namjeravali to uraditi?

NOVALIĆ: Hajdemo pogledati činjenice. Godine 2012. udružile su se četiri firme kako bi došle u posjed fabrike koja je radila, ali je imala mali broj zaposlenih i velika dugovanja. Te četiri firme potpisale su sporazum, svako za sebe, o budućoj diobi, kada se okončaju obaveze iz privatizacije. Devetog januara napravljena je ta dioba, rascijepljeno je po tom sporazumu. Svaka od te četiri firme uzela je i nosi svoje. Firma u kojoj su suvlasnice moje kćerke relativno je mala. Ona je jedan od tih devet rastera, po osnovu devet posto vlasništva. Tako se konvertira procent u vlasništvu i taj je postupak u toku. Koliko će trajati, ovisi o brzini naših sudova. Ostale firme, “Unis Group” i neka štamparija vidjele su da nema radne snage. UTL je proizvodnju preselio u Brčko, Kalesiju i Gradačac, zaposleno je približno 800 ljudi i imaju izvoz od oko 100 miliona eura. I “Unis” je preselio proizvodnju vrtnih garnitura u Ilijaš. Svi sele osim male livnice čiji su pogoni pod zemljom. Ostali, kako su preuzimali svoje udjele, svoje su nekretnine dali na prodaju. Dio od 6.500 kvadrata već je prodat, uknjižen, to je u vlasništvu firme “Penny”. Sve je to išlo ka UTL kao matičnoj firmi, koja je od toga plaćala obaveze koje su bile ogromne, tužbe radnika, doprinosi i slično. UTL i dalje ima milion i po maraka dugovanja. Sve što se proda ide u poravnavanje obaveza. Tri firme prodaju, Pošti nekretninu, kako se tvrdi u tim napisima, za osam i po miliona. Kako su oni došli do tog iznosa, to samo oni znaju. Čak i da je to tačno, moja kćerka ima devet posto udjela u jednoj od te tri firme koje prodaju. Znači, ako je tako kako oni tvrde, moja kćerka bi zaradila 270 hiljada maraka. Ko bi normalan prodao za 270 hiljada nešto što je plaćeno 545 hiljada? Meni ne pada napamet da učestvujem u toj prodaji. Ko ima imalo znanja o ekonomiji, zna da je napisano potpuna glupost, druga je stvar što je taj portal tekst plasirao tako da ispada da sav procent zarade ide na račun firme u kojoj udio ima moja kćerka. Zar mislite da bi “Unis”, koji ima nekoliko firmi u svom okrilju, takvo što dopustio? Da bi to dopustila ova štamparija? U konačnici, ostatak vlasništva TMD-a jeste 91 posto u rukama drugih ljudi i on ne mora uopće pitati TML jer ima dvije trećine vlasništva. Novac ne ide vlasnicima, ide pravnom subjektu koji mora poravnati obaveze.

STAV: Kako se uopće pojavila priča o prodaji zgrade BH Pošti? Kako se znalo da BH Pošta treba nekretninu?

NOVALIĆ: Te su nekretnine dugo prodavane, dio je kupio “Penny Plus”. Mislim da je “Unis” kontaktirao BH Poštu. Pošta je tražila prostor. Ako ne prodaju Pošti, prodat će nekom drugom baš kao što su prodali 6.500 kvadrata. Biznis je iseljen i u tome ih niko neće zaustaviti. Taj je portal, očito, neformalno SDP-ov portal, a ta stranka ima problema jer sam uveo praksu da se događaji posmatraju po pokazateljima. SDP tradicionalno leži u zoni percepcije. Njih je toliko uvrijedilo to što sam im dokazao da stanje nije onakvo kakvim ga oni prikazuju javnosti. Podaci koje sam im pokazao pobili su sve ono o čemu oni govore po parlamentima o nezaposlenosti, siromaštvu, o tome na kojem smo mjestu na ljestvici razvijenosti. Sve je suprotno onome što oni prikazuju. Onda sam im pokazao rezultate rada njihove federalne vlade u kojima se vidi da je sve bilo šest puta manje nego danas i da smo u njihovom mandatu nazadovali. Pa neka oni to pravdaju čime hoće. Oni govore o percepciji, ja govorim o egzaktnim podacima. Šta god oni tvrdili, mi smo uredili penzioni fond, porastao je broj zaposlenih. Izvoz nam je viši za 700 miliona, najveći od rata do danas. Uredili smo radno-pravno zakonodavstvo prvi put u posljednjih 20 godina. Naš bruto društveni proizvod je skoro sedam milijardi maraka, nikada nije bio tako visok. Smanjili smo javnu potrošnju za 50 miliona. Ima operativnog novca, i to se ne uklapa u sliku koju oni šalju. Zato sam meta i zato sam nazvan kriminalcem. Zato će odgovarati na sudu i izgubit će kao što su do sada svi izgubili na sudu. Pozivam da sada odmah dođu iz bilo koje institucije i da ispitaju slučaj prodaje nekretnine BH Pošti. I kada to završe, neka onda ispitaju ko je falsificirao izvode iz sudskog registra u kojem je vrijednost osnivačkog uloga uvećana za sto puta. Kada lažno ustvrdite da firma koja ima pet zaposlenih ima ulog od 38 miliona, to je onda stavljanje mete na leđa ljudima. A to su gluposti, jer ni banke nemaju toliki ulog. “Prevent”, koji zapošljava sedam hiljada ljudi, nema osnivački ulog od 38 miliona. To je stupidno. Ali, nažalost, kod naroda djeluje.

SDP govori o percepciji, ja govorim o egzaktnim podacima. Šta god oni tvrdili, mi smo uredili penzioni fond, porastao je broj zaposlenih. Izvoz nam je povećan za milijardu i 200 miliona, najveći od rata do danas. Uredili smo radno-pravno zakonodavstvo prvi put u zadnjih 20 godina. Naš bruto društveni proizvod je tri milijarde, nikada nije bio tako visok. Smanjili smo javnu potrošnju za 50 miliona. Ima operativnog novca, i to se ne uklapa u sliku koju oni šalju

Taj dan kada je donesena odluka u Upravnom odboru UIO BiH budžet Federacije je bio u plusu 178 miliona maraka. U tom istom periodu RS se zadužila 452 miliona maraka, entitet koji je ekonomski dva i po puta manji od Federacije. Ne treba biti ekonomski pismen da se vidi ko je u mogućnosti da ne trpi ucjene, jer takva raspodjela dođe kao neka ucjena. Mi smo imali jedinstvenu priliku da kažemo: “Dobro, nećemo usvojiti takvu raspodjelu, neka novac ostane na računu. Čekat ćemo”

Naredna vlada, ko god da u njoj bude, imat će pravu dramu kada bude trebalo osigurati novac ako se usvoje predloženi amandmani na Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica. Ili će morati povećavati opterećenja privrednicima, ili će nekome drugom umanjiti prava. Trećeg nema.

STAV