Aktuelno u BiH
25-jan-2017

Bakir Izetbegović: Država se nije raspala, niti će se raspasti!


bake

Puno je izazova i neizvjesnosti pred Bosnom i Hercegovinom. Građani se pitaju ‘kuda plovi ovaj brod’, ‘hoće li doći do novog sukoba’, ‘hoće li se država podijeliti’, ‘hoće li životni standard rasti ili padati’… Na ta, i još mnoga pitanja svoje je odgovore u intervjuu za Dnevni list dao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider Stranke demokratske akcije, Bakir Izetbegović.

Kuda ide Bosna i Hercegovina? Godina je započela izrazito, da se tako izrazim, ‘ratoborno’. Otvorenim sukobima na relaciji Banja Luka – Sarajevo, trzavicama na relaciji Sarajevo – Mostar, stvoren je dojam da se država nalazi pred raspadom. Pojedini analitičari kažu da se država u biti već raspala iznutra.  Idemo li prema konačnoj podjeli?

– Država se nije raspala, niti će se raspasti. Ne idemo ka podjeli zemlje. Neki politički akteri svojim riječima i djelima ispipavaju dokle mogu ići sa svojim jednostranim zahtjevima, kakve će biti reakcije drugih strana, reakcije institucija BiH i međunarodne zajednice. Za te političare to će biti put sazrijevanja u kom će postupno shvatiti da ne može biti sve po njihovom, i da će snositi ozbiljne posljedice za svoje neodgovorne, protuustavne i nezakonite poteze i udare na državu i njene institucije, kao što je Dodik upravo počeo da ih snosi. Vrijeme je da prihvatimo realnost i preuzmemo odgovornost, sami bez pozitivne stege međunarodne zajednice. Odmah nakon rata mir i stabilnost je čuvalo 60.000 stranih vojnika, zatim su to bili moćni Visoki predstavnici, pa sve manje utjecajna međunarodna zajednica, i na kraju smo ostali mi sami da na balansu interesa i odgovornosti gradimo funkcionalnu državu i društvo koje će garantovati stabilnost, sigurnost, vladavinu zakona, ravnopravnost i ekonomski prosperitet narodima i građanima u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na konstante napetosti, trzavice i provokacije, ja bih rekao sa svih strana (s nekih više, s nekih manje), koje su kulminirale stavljanjem Milorada Dodika na crnu listu SAD-a, trebaju li građani strahovati od novog sukoba? Usput, jedan ste od rijetkih političara koji nije djelovao sretno zbog stavljanja Dodika na ‘crnu listu’. Koliko će se taj potez SAD-a odraziti na kompletnu sliku države?

– Građani ne trebaju strahovati od novog sukoba. Institucije BiH su dovoljno jake i kapacitirane da, u suradnji s institucijama međunarodne zajednice, zaustave svaki pokušaj proizvođenja novog sukoba na ovim prostorima. Odluka američke administracije o uvođenju sankcija Dodiku je opravdana i očekivana. To je jasna i snažna poruka upozorenja svima onima koji misle da se mogu, bez posljedica, poigravati s mirom u BiH i ovom dijelu Europe, da se neodgovorna politika proizvođenja kriza i sukoba i dovođenja u pitanje suvereniteta države dugoročno ne isplati i da neće biti tolerirana ni od domaćih institucija ni od međunarodne zajednice. Dodik već desetljeće uporno pokušava da oslabi BiH, ali je u konačnici samo uspio da oslabi i izolira samog sebe. Izgubio je poziciju u državnoj vlasti, u diplomaciji, našao se u situaciji da odgovara pred državnim tužiteljem za neizvršavanje odluka Ustavnog suda BiH, a zatim osvanuo na crnoj listi SAD.

Recite iskreno, je li Bosna i Hercegovina danas država kakvoj ste se nadali na početku njezinog stvaranja?

– Još uvijek nije, ali je na dobrom putu da to postupno postane. Politički blok kojem ja pripadam nije uzrokovao stradanja kroz koje su prošle zemlje bivše Jugoslavije, a najgore je prošla BiH. Zaratili su oni koji su bili jači, ili su mislili da su jači. Moja strana je činila sve da se sačuva mir, a kada je srušen da se ponovo uspostavi. Prihvaćali smo bolne i nepravične kompromise, ublažavali konflikte, smanjivali patnju ljudi, bili generator reformi, pomirenja i pozitivnih promjena. I tako ćemo i nastaviti. Cijenim da neće biti novih sukoba, da nema mjesta za strah takve vrste. Ali i narod bi trebao biti jasniji i realniji spram svojih lidera u onome što od njih traži i očekuje, ne kuražiti ih u drskosti i provociranju drugih strana, u težnjama da se ratni ciljevi ipak, nekako, dosegnu političkim sredstvima. Siguran sam da dominantna većina Srba, Bošnjaka, Hrvata, svih građana BiH ne želi nikakav novi sukob i ne smatra da su odnosi u zemlji takvi da ih se mora razriješiti novim sudarom. Rat za teritorij, uz neizbježnu pogibelj mladih ljudi je najapsurdniji scenarij koji se može zamisliti u vremenu kada imamo viška teritorija, a manjka mladih ljudi. Teritorij se prazni, ima ga više nego što nam treba, a nedostaje nam mladih ljudi,  ne rađaju se dovoljno i odlaze u zemlje koje nude mir i zaposlenje.

Očito je da se nismo pokazali kao društvo jednakih.  Odnosno, ‘jači tlači’, svako na ‘svom’ području, dok je jedino zajedničko većini ljudi – siromaštvo. Po vašem mišljenju, što je ključ za rješenje bosanskohercegovačke zavrzlame?

– Iskreno prihvaćanje i primjena europskih standarda kroz proces pregovaranja čiji početak očekujemo krajem ove godine. Svakodnevne reforme koje jačaju vladavinu prava, jednakost svih građana, sprječavaju i kažnjavaju kriminal i korupciju, donose ekonomski prosperitet a time i relaksaciju i smanjenje socijalnih i etničkih napetosti. Naravno, i potrebna je spremnost lidera da se stave u „tuđu kožu“, da razumiju frustracije druge strane, da ispravno artikuliraju interese onih koje zastupaju, da ih ne zavađaju s drugima.

Kako do konsenzusa

Ako Dodik otvoreno želi odcjepljenje, glasno priča o pripajanju Srbiji, ako Čović otvoreno govori o ‘svojim’ granicama, a jasno je da ste vi protiv svega navedenog, kako onda postići konsenzus koji bi zadovoljio sve tri strane? Ne treba zaboraviti ni ostale građane, koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda. Imate li rješenje? Već ste rekli da to nije Federalizacija…

– Krenuti od lakšeg ka težem. Provođenjem presude „Sejdić-Finci“ osigurati svim građanima, naročito onima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici niti jednog konstitutivnog naroda, fundamentalno pravo da mogu biti birani u institucije poput Predsjedništva i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. A zatim iznaći demokratske mehanizme koji će hrvatskom biračkom tijelu osigurati realiziranje njihove većinske izborne volje pri izboru njihovih predstavnika u institucije, a koji ne produbljuju postojeće ili vode u nove etno-teritorijalne podjele. Federalizacije, treći entiteti, posebne izborne jedinice ne dolaze u obzir jer vode u dalje podjele i razdvajanje Bošnjaka i Hrvata koje mi ne želimo. Želimo relaksirati bošnjačko-hrvatske odnose, graditi zajednički život i složan bošnjačko-hrvatski politički blok koji daje snažan vjetar u leđa reformskim i integracijskim procesima. To će onda i Dodiku suziti manevarski prostor i natjerati ga na suradnju. I on je oslabio, dobio teških udaraca, u entitetu RS se sve teže živi, ni Srbima nije do novih konflikata koji ih samo unazađuju, Srbija i Rusija ne podržavaju destabilizaciju prilika na Balkanu, nije im to u interesu.

Koliko, objektivno, zemlje regije pomažu BiH da riješi svoje probleme na putu u EU? Ili možda odmažu? Gospođi Kolindi Grabar Kitarović i gospodinu Tomislavu Nikoliću zamjerili ste neke izjave… S druge strane, vas optužuju da ste pod pretjeranim utjecajem Turske?

– Izgleda da neki misle da se mora uspostaviti svojevrsni „tronožac“ krivice. Vjerojatno su dugo smišljali za što bi i mene mogli optužiti, pa pošto nema ničeg konkretnog, odlučili su da pokušaju s Erdoganom! Ja bih takvima uzvratio sa pitanjem: Jesu li Turska i njen predsjednik ikada učinili bilo šta što bi se moglo okarakterizirati kao štetno po BiH? Nisu. Naprotiv, učinili su mnogo toga pozitivnog za ovu zemlju. Između ostalog, izgradili su nanovo stotine mostova, bogomolja i škola, koje su neki domaći luđaci u ratu porušili. Predsjednica Hrvatske je dala neke neodmjerene izjave, i mi smo joj odgovorili. Ali imala je i mnoge dobre i pozitivne izjave. A Hrvatska je zaista dala značajan doprinos da se BiH pokrene iz zastoja na njenom europskom putu koji je trajao osam godina. S predsjednikom Nikolićem, nažalost, nije tako. On podržava Dodika u njegovom destruktivnom odnosu, on prima u predsjedničke audijencije osuđene ratne zločince, a u isto vrijeme lije «krokodilske suze» nad državom BiH «koja nikako da se stabilizira». Srećom, svijet ostaje na mlađima, a mlađi srpski lider Vučić je skloniji dogovoru i pomirenju.

U jednom nedavnom intervjuu izjavili ste da Hrvati imaju pravo tražiti uspostavu mehanizma zaštite koji će onemogućiti brojnijim narodima da biraju njihove predstavnike. Gdje onda nastaje problem u relacijama s gospodinom Čovićem? Nije li to isto što i on traži? Ili postoje i neki drugi zahtjevi za koje javnost ne zna, a koji su za Vas možda iracionalni?

– Da, slažemo se oko toga da Hrvatima, kao konstitutivnom narodu, treba osigurati da se njihova većinska izborna volja realizira pri izboru njihovih predstavnika. Ali se ne slažemo oko načina i mehanizma da se taj cilj postigne.  Za nas su neprihvatljiva rješenja poput federalizacije, novih entiteta, etničkih izbornih jedinica, promjene načina izbora i odlučivanja u Domovima naroda, koje bi omogućile da hrvatski predstavnici, odnosno HDZ, mogu blokirati sve što hoće. Smatramo da se takva rješenja kose sa temeljnim demokratskim principima, da ugrožavaju jednakopravnost građana i jednaku vrijednost svakog glasa, da produbljuju postojeće ili vode u nove podjele. 

Mostar i Stolac

Što je rješenje za Mostar? Taj grad se ne sjeća zadnjih izbora, a uglavnom svi redom krive SDA i HDZ BiH. Što želi Čović od Mostara, što želite Vi, i što je najrealnije rješenje koje neće nikoga staviti u podređeni položaj? 

– Ja mogu govoriti u ime SDA. Mi želimo jedinstven, multietničan i funkcionalan Grad Mostar u kojem će se i Bošnjaci, nakon svega što su u tom gradu prošli i propatili, osjećati ravnopravno i u potpunosti se pitati o svojoj sudbini – o gradskom građevinskom zemljištu i raspolaganju imovinom i prihodima od imovine u zonama grada u kojima su većinsko stanovništvo, o zgradama koje će se podići u Mostaru, a naročito u spomenutim zonama, o gradskoj upravi u kojoj će biti izbalansiran nacionalni sastav uposlenika i slično. To se može ostvariti na linijama preporuke Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 2. prosinca 2015. godine da se uz jedinstvenu gradsku upravu uspostave i podjedinice s određenim nivoom lokalnih ovlasti/administracije ispod nivoa grada, ili uvođenjem pozicije jakog dogradonačelnika sa kojim gradonačelnik zajedno donosi odluke o svim naprijed navedenim pitanjima od zajedničkog interesa.

Mostar se godinama vrti u krug, Čović je već davno rekao da ste bili na pragu dogovora za taj grad. Iskreno, je li postojao, i postoji li uopće bilo kakav dogovor za Mostar?

– Dogovor na liniji ovog što sam upravo opisao je bio skoro postignut, a onda se HDZ pokolebao.

Stolac je posljednje ‘žarište’ koje ponovno otvara hrvatsko-bošnjačke rane. Što će se dogoditi u Stocu? Za Čovića je to završena priča. Za Vas?

– Desit će se izbori koje ćemo mi vjerojatno bojkotirati. Slijedit ćemo po tom pitanju procjenu lokalnih lidera iz Inicijative za Stolac. Stolac za nas nikada neće biti završena priča. Nastavit ćemo se boriti za ravnopravnost i prestanak dominacije i diskriminacije. Dakle, ne za nekakvu izmišljenu „zelenu transverzalu“, već za ravnopravnost.

Fahrudin Radončić? Je li odnos SDA i SBB-a na čvrstim temeljima? Koliko vjerujete gospodinu Radončiću?

– Malo je što u politici, naročito bosanskohercegovačkoj, bazirano na povjerenju i čvrstim temeljima. Bazirano je na interesima. Nadam se da će SBB i gospodin Radončić procijeniti da je njihov interes stabilizacija prilika u zemlji, hrabre reforme, masovna izgradnja infrastrukture. A da im nije interes novi sukob sa SDA, novi nasilni protesti, raspad koalicije, nova kriza koja nas sve može odvesti kuda ne treba.

Iskrivljena slika

U jednom trenutku počeli ste primati udarce sa svih strana. Radončić je uz oštre kritike po brojnim pitanjima zaprijetio manjinskom vladom, Čović krivi SDA za ignoriranje Hercegovine kod izgradnje autoceste, o Dodiku se već sve zna… Nije li možda krenuo proces ‘rušenja’ Bakira Izetbegovića s čelne pozicije bošnjačkog naroda? Proces koji će kulminirati na predstojećim općim izborima?

– Proces rušenja lidera teško može doći spolja. Nacionalnog lidera ne mogu rušiti političari iz drugih etničkih skupina. Mene mogu ugroziti samo ljudi iz mog naroda, političari, intelektualci, politički i ekonomski analitičari koji Bošnjacima krive sliku stanja, predstavljaju stanje gorim nego što jeste, negiraju uspjehe, a postignuća predstavljaju kao poraze. Takvih pokušaja ima. SDA je ovih dana krenula u kampanju demontiranja tih spinova i neistina. Jer, sve bitno što je postignuto u protekle dvije godine je predvodila SDA sa mnom na čelu. A postignut je, nakon osam godina zastoja, snažan iskorak na putu integracije u EU i NATO. Usvojene su reforme koje su omogućile otvaranje desetina hiljada novih radnih mjesta u realnom sektoru. Svi vitalni ekonomski pokazatelji poput BDP-a, industrijske proizvodnje i izvoza rastu u prosjeku od 3 do 4 procenta godišnje. Prikupljeno je skoro milijardu KM direktnih i indirektnih poreza više u odnosu na plan. I pri tome se stvorio jasan debalans u napretku između entiteta u korist Federacije BiH. Entitet u kome vladu predvodi  SDA nije ni približno zadužen kao entitet RS.  Prosječna primanja radnika i penzionera su 20 posto veća u Federaciji od onih u RS, najveći broj novouposlenih je u privredi Federacije. Međutim, spretnim spinovima se sve to prikriva i zamagljuje.  Kada smo postigli dogovor o mehanizmu koordinacije, koji je u potpunosti u skladu sa Ustavom BiH i za koji su predstavnici Europske unije potvrdili da je konačno prihvatljiv, onda se šire neistine da je Dodik „dobio sve što je htio“.  Kada smo usvojili nastavak reforme i približavanja Oružanih snaga BiH NATO-u kroz dokument „Pregled odbrane“, koji su svesrdno podržali NATO i SAD i kojim se stvaraju pretpostavke za skoro aktiviranje Akcionog plana za članstvo u NATO, onda se šire neistine da smo oslabili Oružane snage. Kada Poreska uprava Federacije BiH iznese zvaničan podatak o 27.000 novouposlenih u Federaciji u posljednjih 20 mjeseci, onda se tvrdi da to nije istina, a kad se potvrdi da jeste istina, onda se kaže da to nije dovoljno, da se to ne osjeti.  Kada konačno napravimo značaj iskorak u razvoju turizma i zabilježimo dvocifren rast broja noćenja u 2015. i 2016. godini, onda se krene sa rasističkim prigovorima da nam previše dolaze arapski turisti. Dio bošnjačkog političkog miljea je zaista autodestruktivno nastrojen, ili je pak instruiran i plaćen da destruira i širi depresiju.

Za kraj, jeste li spremni pružiti ruku pomirenja Dodiku, ukoliko bi to dovelo do nekih pozitivnih promjena? Ili je već kasno za to…

– Nikada nije kasno da se postupi pametno i razumno. Ako bi to bilo u općem interesu napretka države, zašto ja ne bih mogao zakopati ratne sjekire s Dodikom? Dodik je isprovocirao političko natezanje koje traje skoro desetljeće i koje je nas je sve koštalo, a ponajviše njegov narod u entitetu RS, pa i njega osobno. Moja ruka je pružena prema svakom ko je spreman raditi za bolju Bosnu i Hercegovinu.

Ujedinjena ljevica

Što mislite o ideji stranaka koje se nazivaju građanskom opcijom da zajedno idu na slijedeće izbore?

–  Dobrodošla je svaka ideja koja bi mogla proći na cijelom teritoriju BiH. Nažalost, svi dosadašnji pokušaji te vrste su završili na područjima koja većinski naseljavaju Bošnjaci, slabeći pri tome poziciju SDA, koja je bazna patriotska politička snaga i generator pozitivnih promjena. Utjecaj takozvane „građanske opcije“ u entitetu RS je minoran s tendencijom nestajanja. I među Hrvatima u BiH njihov utjecaj kopni, a unutar samog hrvatskog korpusa nikad nije došlo do formiranja autohtone lijeve opcije – čak i one opcije desno od centra koje su predstavljale konkurenciju i alternativu HDZ BiH su marginalizirane.

‘Pobunjenici’

 Što se događa s ‘takozvanim’ pobunjenicima u SDA i kako će se razvijati ta situacija?

– Odlukom predsjedništva SDA smo riješili taj problem. Cijenim da će se barem trojica iz „četvorke“ vratiti i posvetiti stabilizaciji prilika u SDA, a time i u BiH.

BiH trebaju odgovorni lideri

Što mislite o ocjenama Valentina Inzka da je nepotizam bolest koja izjeda ovu zemlju?

– Inzko je prijatelj ove zemlje, i sigurno zna što govori.

Što mislite o ocjeni gospodina Inzka da su Bosni i Hercegovini potrebni novi lideri?

– Bosni i Hercegovini su potrebni odgovorni lideri, sposobni da postignu rješenja i dogovore. Nebitno je jesu li novi ili već poznati.

Međunarodna zajednica treba biti odlučnija

Jeste li zadovoljni ponašanjem Međunarodne zajednice prema BiH?

–  Trebali bi biti odlučniji u osudi rušitelja mira i stabilnosti. Kolebljivost je opasna crta diplomata, redovito prave istu grešku, siledžije zaustavljaju tek kad se ovi razmašu.

Pozivam mlade da ostanu u BiH

Usudite li se reći građanima BiH da ne odlaze u inozemstvo? Zbog čega ostati u BiH ako ćemo stalno svakodnevno gledati političko mrcvarenje?

– Da. Pozivam ih da ostanu u svojoj lijepoj zemlji u kojoj će se uvijek osjećati bolje nego u tuđini. I neka biraju one lidere koji će smiriti stanje u BiH i učiniti ih sretnijima.

(Nezavisne)