Aktuelno u BiH
16-jul-2017

Ministar Bukvarević za Stav: Mnogi se plaše da se ne sazna šta je ko dobio


salko1

Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi, kaže ministar Bukvarević.

Vlada Federacije BiH i deset boračkih organizacija nedavno su potpisali sporazum kojim se garantira da u narednih pet godina neće doći do umanjivanja prava boraca, ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca i šehida. Ovim sporazumom osigurana su sredstva za rješavanje socijalno-statusnih pitanja branilaca i njihovih porodica koji su u stanju potrebe.

U narednih pet godina bit će preusmjereno stotinu miliona maraka za rješavanje socijalno‑statusnih pitanja boraca, porodica poginulih boraca i šehida i invalida. Potpisnici su izrazili opredjeljenje da u kontinuiranom dijalogu rješavaju sva pitanja iz oblasti boračko‑invalidske zaštite. S druge strane, ispred zgrade Vlade FBiH i dalje traju protesti grupe boraca koji imaju svoje zahtjeve u vezi s kojima ne žele pregovarati. O svemu što se tiče boračke populacije razgovarali smo s ministrom Bukvarevićem.

STAV: Kada ste 1992. godine uzeli pušku i krenuli u odbranu zemlje, jeste li razmišljali o pravima, naknadama…?

BUKVAREVIĆ: Bio sam pripadnik i Patriotske lige. Kada smo 1991. godine vidjeli šta se sprema, radili smo na pripremi za odbranu svjesni činjenice kakva to sila planira izvršiti agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Sve je ukazivalo na to da će doći do agresije, a mi smo, prije svega, bili opredijeljeni da se adekvatno organiziramo, da se možemo braniti. Jedino i osnovno opredjeljenje bilo je odbrana države, naroda, porodice, života, svih onih vrijednosti hiljadugodišnjeg suživota u našoj zemlji. Mislim da ni jedan član Patriotske lige i jedinice kojoj sam pripadao nikad nije ni pomislio na neka prava koja će zbog toga u budućnosti imati. Iz moje jedinice devet je zlatnih ljiljana. Mi smo se na početku dogovorili da za ovo priznanje predlažemo samo one koji poginu u akciji. Apsolutno nismo znali šta to nosi niti smo o tome razmišljali. Mogu potvrditi da najveći broj patriota koji su učestvovali u odbrani Bosne i Hercegovine nikada nisu razmišljali o nekim svojim budućim pravima koja će iz toga proizići.

STAV: Stječe se dojam da borci sami sebe vide – a često ih i drugi tako gledaju – kao socijalnu kategoriju, kao nekoga ko je bespomoćan, umjesto da gledamo na njih kao na časne i ponosne branioce.

BUKVAREVIĆ: Svako od nas nosi iz kuće taj ponos, onu našu staru bosansku “ne dam nama, neka ide glava”. Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske.

To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi. Svi vojni analitičari, kada su poredali brojno stanje neprijatelja, agresora, naoružanje, municiju, broj ispaljenih granata i metaka, rekli su da se ovo nikada nije moglo odbraniti, da je ovo čudo bosanskog otpora. U jednom Goraždu, Bihaću, Sarajevu, Teočaku imate nevjerovatan odnos, nekoliko agresorskih korpusa napada jednu brigadu, napadač ima tenkove, topove…, a suprotstavljaju mu se ljudi samo s puškama i ponekim protuoklopnim sredstvom. Time su još i veći značaj i hrabrost onih naših ljudi koji su branili Bosnu i Hercegovinu. A ima i nas koji vjerujemo da je to bilo uz Božiju pomoć.

STAV: Grupa boraca i dalje protestira ispred zgrade Vlade. Ima li pomaka u dogovoru s njima?

BUKVAREVIĆ: Nažalost, na sve naše pozive da odrede delegaciju za pregovaranje, oni su negativno odgovorili. Očigledno je da među njima ima i različitih pristupa i grupa. Neki od njih jesu za pregovore, ali je većina onih koji nisu. Ispostavili su svoj zahtjev i više ne žele pregovarati. Nekih značajnijih pomaka nema. Očekujem da do njih dođu informacije da smo kroz sporazum s boračkim udruženjima osigurali transfer za rješavanje statusa socijalnih kategorija i onih u potrebi, te da se i oni nalaze u toj kategoriji, kao i da se u općinama treba definirati koji je to borac u stanju potrebe. Naš je prijedlog da to budu demobilizirani borci stariji od šezdeset godina koji nisu ostvarili ni penziju ni neke druge prihode, teško zaposliva kategorija, da se tim ljudima odredi novčana naknada dok ne ostvare neko od svojih prava.

STAV: Ima li neke političke pozadine iza ovih protesta?

BUKVAREVIĆ: Prema podacima koje je Vlada dobila od MUP-a i Direkcije policije, jasno se vidi da među onima koji protestiraju ima i ljudi iz pojedinih političkih partija koje pokušavaju kupiti jeftine političke poene, ali i zloupotrijebiti ove borce. Nema za tim nikakve potrebe. Borci trebaju jasno, putem svojih predstavnika, definirati svoje zahtjeve, trebaju razumjeti realne mogućnosti kako bismo zajedno našli realno rješenje, a da u prvom redu dođemo do ljudi kojima je pomoć najpotrebnija. Činjenica da među njima ima ljudi koji su ostvarili vojnu penziju govori u prilog tome da ima i drugačijih ciljeva od onih za koje se borci zalažu.

STAV: Glavnina njihovih zahtjeva odnosi se na novac, odnosno traže povećanje izdvajanja za borce, a podatak ministrice finansija jeste da 30% budžeta, odnosno 570 miliona maraka, FBiH izdvaja za boračku populaciju. Jesu li ovi zahtjevi realni?

BUKVAREVIĆ: Vjerujem da je među njima jedan broj ljudi u stanju potrebe i da traže kroz te zahtjeve sredstva i za tu kategoriju. Činjenica je da mi, zbog obima agresije, imamo veliki broj stradalih, imamo 48.000 RVI na isplati, 42.000 porodica poginulih (usporedbe radi, u Hrvatskoj je to oko 9.700) i 5.000 dobitnika ratnih priznanja. Na godišnjem nivou za oko 95.000 korisnika boračko-invalidske zaštite naše ministarstvo izdvaja oko 315 miliona maraka. Preko Ministarstva za rad i socijalnu politiku izdvaja se dodatnih 254 miliona za subvencioniranje boračkih penzija. Sve to ukupno iznosi 570 miliona maraka. S druge strane, imamo činjenicu da se FBiH zadužuje da izmiri svoje osnovne obaveze.

Kada bismo povećali izdvajanja za BIZ, morali bismo povećati zaduživanje. Zbog toga smo predložili, a zatim i potpisali, sporazum između predstavnika Vlade FBiH i boračkih saveza i udruženja o dostignutom nivou sredstava u budžetu, po kojem se u narednih pet godina taj nivo neće umanjivati, nego će se od svih ušteda koje napravimo novac preusmjeravati na “transfer za pomoć u rješavanju socijalno-statusnih pitanja demobilisanih boraca, porodica šehida i RVI”. Naš je odgovor da se krećemo u okviru raspoloživih sredstava i da objektivno ne možemo povećavati ovu poziciju. To smo im više puta kazali. Ja sam imao direktne kontakte s njima. Više sam puta ih pozivao da dođu na razgovor ovdje, da otvorimo dijalog kako bismo kroz registar branilaca koji se priprema jasno utvrdili na nivou općina, kantona i Federacije šta je ko dobio do sada, da bismo mogli doći do onih boraca koji nikada nisu ostvarili nikakva prava.

STAV: Vjerovatno ima i onih koji se boje tog registra?

BUKVAREVIĆ: Siguran sam da se ova galama diže i postavljaju se razne prepreke i zato što se ljudi boje objavljivanja podataka o tome šta je ko dobio u proteklom periodu. Mi imamo određene podatke s terena da su među onima koji protestiraju i ljudi koji su ostvarili vojnu penziju, koji su dobili bespovratna sredstva od općine, kantona ili FBiH. A imamo, naravno, tu i ljude koji nikada ništa nisu dobili. Oni bi se sami trebali razdvojiti na one koji su u stvarnoj potrebi i koji nikad ništa nisu dobili i na one koji su ostvarili određena prava.

STAV: Pitanje je koliko je među borcima stvarnih boraca, ne samo ispred Vlade nego općenito, a koliko je onih koji su rat proveli u podrumima, u Njemačkoj ili negdje drugo?

BUKVAREVIĆ: Od završetka rata s tim u vezi vode se polemike. Federalno ministarstvo odbrane izdalo je svojevremeno uvjerenja o pripadnosti oružanim snagama, a država je izdala tzv. vojne certifikate. Dakle, riječ je o ljudima koji kod sebe imaju uvjerenja da su bili pripadnici OS. Tačno je da je daleko manje onih koji su bili stvarni borci, od raznih logističara, pozadinaca i čak nekih koji su na nedozvoljen način došli do tih papira. Ovaj registar treba pokazati u kojoj je ko bio brigadi, šta ko prima s budžeta i to šta od Federacije, a šta od kantona i od općina. Ima općina koje su dijelile zemljište borcima, kantona koji su davali stanove, ima bespovratnih sredstava za zapošljavanje i samozapošljavanje. Nema sumnje da na tom registru trebamo raditi s predstavnicima boračkih organizacija.

STAV: Kada bi registar trebao biti završen?

BUKVAREVIĆ: Prije svega moramo osigurati zakonske osnove za uspostavu i objavu registra izmjenom zakona o pravima branilaca, jer nam je sugerirano od Agencije za zaštitu ličnih podataka da ne možemo ništa objaviti dok se sve zakonski ne definira. Mi smo završili prijedlog zakona i uputili ga u parlamentarnu proceduru. Očekujem da će u julu Dom naroda i Predstavnički dom Parlamenta FBiH zasjedati i usvojiti odgovarajuće zakone. Nakon toga, imamo mjesec da usvojimo pravilnik o konkretnim radnjama u vezi s registrom. Međutim, paralelno radimo sve tehničke i stručne pripreme. Zato od 1. januara 2017. godine imamo uspostavljenu jedinstvenu bazu korisnika koji primaju naknade preko Federalnog ministarstva. Taj prvi korak potpuno je završen. U PIO i u Ministarstvu rada nalaze se imena onih koji primaju penzije, tako da možemo reći da smo faktički završili registar korisnika BIZ-a. Registar branilaca također je dobrim dijelom pripremljen. Mislim da i njega možemo sortirati i urediti do kraja godine te staviti na raspolaganje institucijama Bosne i Hercegovine.

STAV: Hoće li registar biti javan?

BUKVAREVIĆ: Sad se vode rasprave o tome s Agencijom za zaštitu ličnih podataka. Naša je želja, a to je i zahtjev boračkih organizacija, da registar bude javan. Mi nemamo ništa protiv da se objelodane podaci o pripadnosti Oružanim snagama. Kako će Parlament na to reagirati, vidjet ćemo, ali zbog kompliciranog ustrojstva naše države, imamo i drugačijih mišljenja.

STAV: Ranije ste isticali da Vam je prioritet zdravstvena zaštita boraca i zapošljavanje djece šehida i poginulih boraca. Šta je od toga do sada ostvareno?

BUKVAREVIĆ: Prilikom preuzimanja ministarske pozicije, u razgovoru s borcima utvrdili smo ta dva problema. Liječenje boraca u svim ustanovama problem je koji još ne možemo riješiti. Vjerujem da ćemo to postići novim zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji je u pripremi. Tražili smo da u zakon uđe da borci imaju pravo na liječenje u svim zdravstvenim ustanovama. Napravljen je iskorak u smislu da borci i članovi njihovih porodica imaju zdravstveno osiguranje u svim kantonima. Ako nisu na drugi način osigurani, kantoni im plaćaju zdravstveno osiguranje. Mislim da je to ipak nedovoljno. Problem je što u dva klinička centra, u Sarajevu i Tuzli, koji, za razliku od kantonalnih bolnica, imaju najbolju opremu i sva potrebna zdravstvena odjeljenja, dodatne pretrage i liječenje moraju dodatno platiti.

Tako se dogodilo da komandant iz Bihaća nije mogao biti operiran jer odgovarajući kantonalni zavod nije uplatio sredstva Kliničkom centru Sarajevo. To je ono što moramo riješiti. Borci ulaze u godine kada sve više obolijevaju. Drugi prioritet na kojem smo nešto više radili, i to je dalo bolje rezultate, jeste zapošljavanje. Kada sam preuzeo Ministarstvo, bilo je 6.600 nezaposlene djece šehida i poginulih boraca. Sada ih je manje od 5.000. Javnim zagovaranjem i zajedničkim aktivnostima s firmama i Zavodom za zapošljavanje izdvojeno je 700.000 maraka u ovoj, a 400.000 maraka u prošloj godini za zapošljavanje osoba iz ove kategorije. Kantoni su još dodali dio svojih sredstava i upravo traju javni pozivi za zapošljavanje. Planiramo s time nastaviti kako bismo zaposlili što više djece čiji su roditelji dali svoj život tokom agresije.

STAV: Šta je s revizijom, dokle je ona stigla?

BUKVAREVIĆ: Nakon sedmogodišnjeg rada, napokon smo u završnoj fazi revizije. Obaveza Ministarstva i njegovih timova bila je da pregleda oko 140.000 predmeta. To su predmeti porodica poginulih, onih koji su ostvarili porodičnu invalidninu, ličnu invalidninu, ratnih vojnih invalida i onih koji su ostvarili naknadu kao dobitnici najvećih ratnih priznanja. Sada smo, dakle, u završnoj fazi. Očekujem da do 1. septembra završimo sve predmete. Oko 4.000 ljudi izvedeno je iz prava, a za oko 6.000 pravo je umanjeno. Revizija u prethodnom mandatu Vlade nije bila po zakonu i proizvela je ogroman broj problema.

Često se dešavalo da isti tim jednu osobu izvede iz prava pa je zatim vrati. Bilo je raznih problema. Nadam se da je ovo posljednja revizija, budući da su neki borci po šest ili sedam puta bili na reviziji. Zamislite čovjeka koji je izgubio nogu i onda ga šest puta zovu na reviziju. Ja ne znam može li čovjeku narasti noga. Borci su oštećeni i ljuti zbog toga i nadam se da s ovim konačno završavamo. Prva faza (pregled papira) završava ove, a druga (pregled na Institutu za medicinsko vještačenje) sljedeće godine.

(Magazin Stav)