2006-10-19
Sje?anje povodom 3. godišnjice smrti predsjednika Alije Izetbegovi?a
Za sve one koji ga vole i cijene ostao je izvor i nadahnu?e Prošle su tri godine kako predsjednik Izetbegovi? više nije sa nama. Vrijeme, taj svjedok i sudija neumitno te?e i jedino je sigurno da ga zaustaviti ne možemo kao ni doga?aje koje sobom nosi. Nekoga ?e da uzvisi a nekoga da ponizi. Vrijeme u kojem je Izetbegovi? bio, za njega, mnogo više tegobno nego radosno donijelo mu je odlike dobrog, pravednog, strpljivog i plemenitog. Neuobi?ajeno za politi?ara a sasvim jednostavno za onoga ko voli svoju domovinu, i poštuje sve ljude i narode.

Za sve one koji ga vole i cijene ostao je izvor i nadahnu?e Prošle su tri godine kako predsjednik Izetbegovi? više nije sa nama. Vrijeme, taj svjedok i sudija neumitno te?e i jedino je sigurno da ga zaustaviti ne možemo kao ni doga?aje koje sobom nosi. Nekoga ?e da uzvisi a nekoga da ponizi. Vrijeme u kojem je Izetbegovi? bio, za njega, mnogo više tegobno nego radosno donijelo mu je odlike dobrog, pravednog, strpljivog i plemenitog. Neuobi?ajeno za politi?ara a sasvim jednostavno za onoga ko voli svoju domovinu, i poštuje sve ljude i narode. Puno toga lijepog je re?eno za našeg Aliju Izetbegovi?a i šta više re?i a da ne ponavljamo isto. Da je bio lider, otac moderne Bosne i Hercegovine, borac za pravo i pravdu, ?ovjek mira, dobronamjeran za svakoga. Malo je politi?ara poput Izetbegovi?a koji su u politiku bili gurnuti silom doga?aja a koji je vo?en idealima i vizijom sretnije budu?nosti uspio sa?uvati moral i dostojanstvo. Nije znao za osvetu i silu. Krasila ga je jednostavnost velikih ljudi. Mi znamo da je bio plemenit i hrabar, ?ovjek koga su poštovali i oni sa Istoka i oni sa Zapada. „Preživio sam dva velika rata, jedan u mladosti, drugi u starosti, i dva duga zatvora izme?u njih. Nije li to dosta za jedan život?, rekao je u svojoj knjizi „Sje?anja – Autobiografski zapis“, Alija Izetbegovi?. Uz to, uspio je formirati politi?ku stranku, postati njen lider i prvi predsjednik nove a ipak stolje?ima postojane bosanske države. Bio je aktivni sudionik u najsudbonosnijim trenucima njene historije. I pored svega, uspijevao je i da piše. Njegov spisateljski dar preto?en u više knjiga koje je za života napisao a misao kristalno jasna, filozofska i jednostavna u isto vrijeme i pou?na i duboka. Za nas koji ga volimo i cijenimo uvijek izvor i nadahnu?e. I drugi su uspjeli prepoznati njegove vrijednosti, prije svih, one ljudske, moralne, duboko humane pa su mu dodjelili brojna priznanja i nagrade za najviše civilizacijske vrijednosti. Prilikom jednog takvog obra?anja na ceremoniji dodjele me?unarodnog priznanja za demokratiju u zgradi UN-a u Njujorku u martu 1997. godine, predsjednik Alija Izetbegovi? je pored ostalog rekao: „Vjerujem da je Bog stvorio ljude slobodnim i jednakim, da ne postoje više i niže rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose jedan broj neotu?ivih prava, da vlast nema ovlaš?enja da ta prava uskra?uje, kao što ne vjerujem u neograni?ena prava ve?ine, jer tiranija ve?ine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem da je mjerilo slobode odnos prema manjinama, a sloboda mišljenja, prije svega, pravo da se druga?ije misli, itd. U tome je u najkra?em sadržano moje razumijevanje demokratije. Moja vizija Bosne je jasna: cjelovita i demokratska zemlja...“ Tako je govorio veliki ?ovjek Alija Izetbegovi?. I zato smo, pored ostalog, ponosni što je bio naš predsjednik. On je osvijetlio put kojim treba i?i i mi ?emo ga slijediti u ljubavi prema domovini, svim ljudima bez obzira na ime i porijeklo i ljepoti ?iste ljudske duše i plemenitosti.